Beograd je poslednjih desetak dana vreo! Ne topao, prijatno zagrejan, već vreo! Naravno da sa malom decom, psom i bakom u godinama to sve postaje dodatno komplikovano jer je potrebno sve njih: rashladiti, prošetati, zabaviti, nahraniti. I to baš tim redosledom. E sad, dok je Ian uživao sa drugarima u Orašcu i brčkao se u bazenu ja sam organizovala još jedan porodični party za svoju majku (baka Gocu) i svog psa. Verovali ili ne, oni dele rođendan! A i simptomi starenja su im slični: oboje su nagluvi (mada moja majka ima tendenciju da čuje sve što ne treba a moj pas da se pravi Toša), oboje vuku noge (Aki zadnje a mama prednje), spavaju sve duže a zubi uveliko ispadaju (mami smo ugradili protezu a psu smo izabrali najsitniju Royal Canin hranu da se ne muči). Na dan rođendana, majka i sestrići, Kosta i Kristina, su mi došli na celodnevni boravak a ostatak familije i par maminih prijateljica je dolazilo popodne da uživa u mom tiramisu-u, divnom pogledu sa terase i bujnom rastinju. Sve je bilo to sjajno zamišljeno osim što je u pauzi između ručka i dolaska gostiju trebalo da trknemo i po Grubin sandale za mamin rođendanski poklon na vrhu Kralja Petra ulice na simpatičnih 32C u hladu, u 2 popodne. Izgurala ja kolica s Matom do vrha, izgurala i mama (mada mislim da ju je hvatala već blaga nesvestica), izgurali sestrići i ušli konačno pod klimu u Grubin radnju. A tamo opet za pultom neljubazna prodavačica od pre nedelju dana. Moram da napomenem epizodu sa Grubin prodavačicom: kako su udarile vrućine u Beogradu a Ian ostao bez sandala, Mata i ja zapucali to jutro u 8:45 do spomenute radnje da pazarimo dok ne krene belo usijanje i isparavalje asfalta. Proverila ja prethodno da se radnja otvara u 9. Stigli mi u 9:03, vidim dotičnu prodavačicu iza pulta, vidim otvorena vrata, otvaram ih širom da bih ubacila kolica, njoj ne pada na pamet da mi slučajno pridrži ista i na moje:''Je li otvoreno?'', ona nadrndano odgovara:''Pa kad ste već ušli onda jeste.'' Ja već ne verujem kako mi se obraća, ali reših da prećutim. Izabrala Ianu sandale i prešla na policu sa obućom za odrasle da pogledam za mamu. Uzmem jedan model i pitam je:''Izvinite, da li imate iste ovakve metalik-zelene papuče samo zatvorene?''. A ona će na to razrogačenih očiju:''Mislite klompe? To se zove klompe.'' Odala sam sebi priznanje jer sam smirenim tonom rekla samo ''Da'', zahvalila se, platila i izašla. Ako posećujete tu Grubin radnju u Kralja Petra, trudite se da izbegavate kupovinu kada vidite drki ženu u 50-tim godinama, sa plavo-sedom kosom tik ispod ramena, bez trunke šminke a i bez trunke ljubaznosti na licu. Biće da karakter zaposlenih mora da opravda naziv radnje – grub(in)! I tako ja opet kod iste prodavačice biram mami 17 modela papuča i sandala a jedva mogu da ih navučem preko njenih čukljeva, dok se sestrići dobacuju s Matom loptom jer im je smrtno dosadno. Izabrah model za mamu, pošto je ona ceo život neodlučna i izletoh sa ostatkom ekipe dok nisu razbili izlog. Pravac Kališ da se deca malo izlude, pojedu sladolede, izvozaju u luna parku a baka oporavi od uspona. Mata uživa u gornjem igralištu, pored Cvijete, jer tu može da kopa u hladu. Ono što mene brine je što umesto da kopa na plaži u pesku, ima gradsku varijantu kopanja pikavaca u nekoj podlozi za koju ja znam da se koristi za bašte i sprečavanje pojave korova a kako joj je naziv, pojma nemam. E tu se deca Starog Grada ubiše od kopanja. Ta podloga bi mogla da dobije ime kancerogena. Toliku koncentraciju pikavaca viđam samo po parkićima-narkićima uz one niske zelene klupe bez naslona gde je trava prestala da raste još pre nekoliko decenija. Ne mora Gradsko zelenilo da brine o korovu na igralištu na Kališu, pored pušača nema nikakve šanse da nikne. Jedina čista podloga na Kališu se nalazi u okviru Dino parka, gde deca mogu satima da iskopavaju skelet dinosaurusa u pesku. Znam da mnogi roditelji rado odvedu tamo decu. Jura park je pravi pogodak za vrele dane. Izigrala se deca, baka malo povratila dah, ja opalila par dobrih fotografija, vreme da se krene nazad. Baka Goca do kraja dana neće ustati iz stolice na terasi; prepešačila je svoju mesečnu kvotu. A ni Aki se neće previše mrdati tog dana već samo zavlačiti po ćoškovima i po hladnim pločicama. Nakon hladnog i kišovitog prethodnog vikenda, u ponedeljak je ponovo granulo sunce i živa u termometru (uvek mi je to bilo smešno u vremenskoj prognozi) je rasla iz dana u dan. U četvrtak je već bilo žešće kuvanje i rešila sam da otvorim sezonu na terasi pod sloganom ''Zašto u moru kad može i u lavoru'' :) Brčkanje u kadici! Sjajna stvar i moja deca mogu satima da se igraju i brčkaju, naročito Ian. Eto jednog predloga za vrele letnje dane dok se ne otputuje na more, jezero, planinu, bilo gde van grada i vreve. A onda je za vikend krenula i nama sezona otvorenih bazena. Jupi! Radosti nikad kraja! I subotu i nedelju smo proveli po pola dana tamo. Ali strategija sa decom mora biti sledeća: nacrtati se ispred sportskog centra u 9:00, na otvaranju, jer onda kreće stampedo oko zauzimanja ležaljki i suncobrana. Nema ih dovoljno i u nedelju smo malo okasnili, stigli u 9:20 i ugrabili bukvalno poslednje 2 ležaljke. Još je Dejan bio sav kao snebivljiva aždaja kada sam mu rekla da idemo s decom preko reda, napred kod kase. Njega takve stvari strašno poremete i nikad ne sme da pita. Sreća naša pa je moja priroda drugačija inače nikad ne bismo stigli na red u toni situacija. Pritom, lepo stoji nalepnica da deca, trudnice i invalidi imaju prednost. Molim lepo, ne radim ništa mimo pravila. Sunce prži a u kombinaciji sa vetrom i vodom brzo daje nezaštićenoj koži pink izgled. Decu smo oko 12 morali da oblačimo i u majice da ne bi goreli. Ali dobri su na bazenu: slušaju, daju da se namažu, ne prskaju drugu decu, jedino Ian ima neku sad opsesiju da kruži oko bazena i skuplja naše igračke. A dao Bog pa smo ih poneli tonu – količina zadovoljava potrebe sve dece na baby bazenu. U nedelju je ta čuvena živa na našem termometru na terasi u hladu dostigla 35C, što znači da na suncu ima bar 37-38C. Vrelo! A jutro mi je počelo sa čudnim stanovnikom na našoj terasi. Na gelenderu ptica, koju ne viđamo često mimo zoo vrta. Pomislih prvo da je mala sovica, al' kad okrenu slatku glavicu i ja ugledah te divne okrugle oke i žuti savijeni kljunić, shvatih da je u pitanju mali soko. Lepog li iznenađenja. Ja volim toplo i volim leto, ali vrućine u Beogradu stvarno umeju da budu nesnosne i takve su već drugu deceniju za redom. Sećam se tamo neke 2003. godine kada sam se po letnjem danu od nekih 40C vraćala sa svog prvog pravog posla u Višegradskoj i krenula peške Kneza Miloša da izbegnem prevoz u kojem je reč klima tada bila pojam. I hodam ja tako, kad negde preko puta Vlade, japanka mi se bukvalno zalepi za asfalt te kad sam zakoračila puče kaišić i sandala bi totalno neupotrebljiva. Da, u Beogradu se topi asfalt leti. E pa dok mi čekamo naše more u avgustu, brčkamo se u kadici, na bazenu i prskamo sa drugarima u parku. Ko želi, može da nam se pridruži :)
4 Comments
Kristina
26/6/2017 18:44:37
Pravi letnji post, nema sta! A sto se prodavacice tice,bravo za smirenost i lojanost. Podsetila sam se izreke 'be kind to unkind people, they need it the most'.
Reply
Ana
26/6/2017 21:06:46
Super su vam fotke!Ti i deca kao pravi švedjani!
Reply
Deki
27/6/2017 00:55:52
Deca nam uzivaju na bazenu :) mada Ian svaki dan pita kad cemo na more. Ako bude vrelo i u narednim vikendima bicemo tamo pa ako neko zeli da nam se pridruzi bicemo uz mali bazen :) Ne morate da nosite igracke...
Reply
Vesna
27/6/2017 08:27:56
Ha ha 😁, cirkus 🎪, mislim na deca, baba i pas kombinaciju, ali bez bazena ništa! 😉
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|