Južna pruga - here I come - Leskovac, Niš and in between
Došlo vreme i muževljeva familija malo da se upozna. Muž mi iz Niš, rodom! Oženio Turčin Austrougarku :) Tako mi tepamo jedno drugom. A i deca se nekako podeliše po sličnom principu: Ian sa engleskom kršenicom ali u južnjačkom ruhu a Mata mali Arijevac sa severnjačkom fizionomijom zalutao međ Srbe :) Jednostavno: miks svega i svačega! A nama se baš dopada sva ta raznolikost.
Na jugu Srbije bejah davnih dana i povod za odlazak beše porodični vikend u kompleksu Apostolović u Leskovcu. Eh, to je sad sve zahvaljujući divnoj saradnji sa website-om Odmor sa decom, pa vi lepo posetite sajt i pronađite i sami savršeni vikend, zimovanje, letovanje s decom. Nikako bez :) I pročitajte moju recenziju za dotični kompleks :) Naš vikend beše nadasve uzbudljiv a ja ću izvući samo highlights. Kako bih se što bolje upoznala sa lokalnim običajima, specijalitetima, atrakcijama i slično, obratih se koleginici koja je rodom iz LeskovaC te ona preporuči sledeću listu: 1. Asterix klopa s nogu i iz kioska, odmah kod reke preko gradskog mosta 2. Obavezno naruči specijalitete - teleće repove i glave 3. U gradskom parku s decom u kafe-poslastičarnicu Sanjeli i Safari (to ti neki baja iz Abu Dabija sagradio čuda) 4. Pivnica pod nazivom ''Pub'' preko puta Doma mladih 5. brdo Hisar za dozu istorije, arheologije i panoramskog razgledanja grada 6. A za decu igraonica ''Lola'' u centru Dovoljno je reći da smo od 6 preporuka uspeli dve da obiđemo - što zbog vremena (sneg praćen dosadnom kišom), što zbog dece koja se ne daju ukrotiti, uhvatiti, urazumiti. Potpuni hit je bila pizzerija Sanjeli u centru Leskovca gde je sjajan pizza majstor dao Ianu i Mati po jufkicu da sami mese, pa potom pozvao Iana da to nešto od testa stave na onu veliku lopatu pa u peć. Ian se samo osmehivao od sreće. Čika je ispekao ''handmade artisan bread by Ian and Matija'' i spakovao obojici za put. Naravno da Ian od tada ne prestaje da me moli da mesimo testo svaki dan i da navučemo Hey Duggee kecelju koju mu je Teki naručila za rođiš, samo mu nedostaje kuvarska kapa kao kod Maše i Mede!
Ne bi meni dovoljna ta lista, te pročešljah po netu za malo više kulturne baštine i nasleđa. Počinje tekst ovako: Leskovčani ne vole komplikacije i ne haju za deklinacije! Ih, odmah se primih. Po sivom, kišnom danu ostavih muža i decu u igraonici i pravac u obilaženje malog Mančestera. Šop-Đokićeva kuća, sjajni primer građanske arhitekure 19. veka. Crkva Odžaklija s početka 19. veka ukopana u zemlju i izuzetno akustična. U istom dvorištu Saborna crkva iz 1931. građena po uzoru na Gračanicu. A iza ugla nekadašnje sedište turskog paše, kuća s poč. 19. veka sada ogranak Gradskog muzeja. Divna žena, muzeološki pedagog, me prvo pusti po tom kišnom danu unutra iako je bio ponedeljak a potom mi organizuje privatnu turu po zdanju. Mogla sam s njom ceo dan da raspredam o običajima, nošnji, o svadbenim darovima i vezu. Saznah šta je saše i šta je dolap. Kako je ženska divahana bila orjentisana ka dvorišnoj strani a muška ka uličnoj. Koju boju nošnje su nosile udate žene (teget, crnu) a koju devojke (crvenu, ružičastu). Pedagog je organizovala i Dečiji klub - te obavezno ostavite decu tu da istražuju, uče, crtaju. I to za 200 din za 7-časovni boravak. Sjajna inicijativa i za veoma sličnu opciju u Beogradu, posetite muzej Vuka i Dositeja.
Svi putevi ne vode u Niš, ali je nas naš naveo i to na moje insistiranje. Ajde dragi pokaži ženi i deci gde si rođen, odrastao, kojim si stazama išao. Otkri svoju ''mračnu stranu'' ha ha ha Pozva moj suprug rođenog stica i strinu dan ranije, najavismo se lepo a strina ni manje ni više nego do pola noći spremala hranu i kolače. ''Eto vidiš'', reče moj dragi, ''Mikić familiji se ne najavljuje dolazak jer će se radije razboleti nego obrukati praznim stolom!'' Znaću za ubuduće. Izvini dragi.
Posle lepe šetnje po centru i obilaska divne niške tvrđave, nacrtasmo se ispred stričeve zgrade a moj dragi će meni:''Iznenađenje uvek čuvam za kraj. Rodbina je na 5. spratu bez lifta!'' Pritajeni osmeh, skriveni Nišlija! Dobro, uprtismo Matu, kišobran kolica, kesu iz Idea-e sa darovima, veliki ranac, Ianov manji ranac, Iana, moju tašnu, prljavog belog medu i ajd polako. Uspentrasmo se nekako, nas četvoro na vratima, njih petoro u predsoblju, kreću poljupci, izuvanje, predaja poklona, upoznavanje, rastrčavanje.... Deca se kao stide... pa nekih 5 sekundi dok nisu snimili more igračaka brata i sestre... potom kreće jurnjava, galama, kafa, domaća orahovača, meze, pa malo da popijemo, pa opet red meze-a, potom domaći ajvar (nikad bolji!!!), onda da posedimo...deca do tada raspojasana načisto... Ian ih sve juri i plaši... bataci se u rerni peku... sledi novi red paprika na sto načina: te ljute u nekom sosu, pa u kajmaku, pa pečene... čisto da ne zaboravimo da smo na jugu! Čak se i strikanu jezik razvezao, ja po običaju ne zatvaram a strina zna o meni i mojoj familiji više nego moja majka :) Eh, lukava je moja svekrva - sve potanko u Niš prenese :)) Niš' joj ne promakne! Predviđeni boravak kod rodbine od 2 sata se pretvorio u 7 sati (kvalitetnog programa)! Ispratili nas uz 4 tegle: ajvar, ljutenica, 'nešto' s paprikama i džem. Kao i po 500 din svakome za čokolade i malo kolača za put. Pretilo je da pocepamo novčanice u raspravljaju da ne prihvatamo novac. Strina je pobedila! A što bi moja svekrva prigodno rekla:''Doneo u ručici, odneo u guzici!'' E tako i mi! Južna avantura uspešno okončana. Odosmo za 3 dana opet malo na sever!
4 Comments
Rođendani, godišnjice i prolećni dani Mart je nama razlog za veliko radovanje! Oba sina su nam rođena u martu, Ian 9. marta a Mata 16. marta. A pre toga i oko tih datuma sjajne ''ribice'' su se izrodile. Pa da krenem redom - prvo na sever Evrope u trulu Dansku gde obitavaju moji sjajni prijatelji umetnici i istoričari umetnosti: Ismar 7. marta, Tijana 8. marta. Pa ide Ian. Ako se niz nastavlja, Ian je rođen za umetnika - koje vrste, još će se saznati. A onda smo ubacili proslavu 10. marta kada bi mojim roditeljima bila 45 godišnjica braka, potom mojoj sestri i zetu je godišnjica diplomiranja a onda 13. marta nam rođendane slave moja sestra od ujaka Ana i Ianova super drugarica Sonja. Onda Mata, mamino zlato slavi drugi rođendanac 16. marta, pa Ianova drugarica Ivana i na samom kraju meseca beba Jug puni godinicu! Samo slavlja! Nama srca ispunjena! A kad spominjem godišnjice, mart mu nekako dođe i moja godišnjica pisanja bloga! Srećna mi prva godišnjica :) Zaista mi je posećenost blogu i veća nego očekivana te vam hvala svima dragi čitaoci i 'komentatori' :) Neke stvari ne treba menjati. Tako mi ne menjamo Saleta fotografa, koji svaki put samog sebe nadmaši te mu veliko hvala (ponovo) na sjajnim fotografijama. Ne menjamo ni igraonicu ''Kliker'' - mi volimo tamo iz više razloga a najbitniji je valjda što je na Dorćolu ha ha ha... Nije nego deca vole taj retro stil i igračke kojih nema u drugim igraonicama. Tamo smo k'o domaći, svoj na svome. Ne bih previše sad komentarisala jer je ovo bio veoma uzbudljiv vikend. I najvažnije je što proleće konačno stiže i što se radujemo boravku i prirodi i sunčanim danima. Uživajte u sjajnim dečijim portretima, osmesima, zabavi, jurnjavi, ludovanju, kreveljenju, zapomaganju, podvriskivanju... I za kraj danšnjeg posta da objasnim Saletovo (fotografa) tumačenje mog portreta: ''Hteo sam da te uhvatim tačno u ušću Save u Dunav; tako da gledaš u Banat a iza leđa ti Srem.'' Sale, oduvak sam ja bila panonski mornar :)
''Gledam Banat, Srem i Bačku s Fruške Gore, gledam tako a u duši lom; tu je nekad, kažu knjige, bilo more; čekalo me pa presušilo...'' |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|