Nije sve u Pick salami i vajkremu Produženi praznični vikend provedosmo mi porodično u Segedinu, gradiću na svega 20min udaljenosti od granice sa Srbijom. Pravac sever. Nas četiri drugarice iz gimnazije imamo svoju Viber grupu jer smo se rastrčale na 4 strane sveta. Puštam ja u subotu uveče par fotografija i pozdrave iz Segedina a na to će jedna od njih: ''O pa vi samo švrljate! Kako ste Segedin izabrali? Meni je to mesto ostalo u sećanju samo iz najtamnijih dana početkom devedesetih, tokom sankcija, i organizovanih tura do Segedina po krem sir, Mars čokolade, paste za zube i dobar toalet papir :)'' A druga drugarica će na to:''Krem sir ahahahahahahahaha.'' A potom ću ja:''Ja Segedin znam i iz malo slavnijih dana tj. doba secesije i divnih građevina ;) a ne samo po Pick salamama. (...) Na pola sata od Subotice. A ispostavilo se da je raj za decu sa dinosaurusima, sjajnim zoo vrtom u šumi i aqua parkom. Eto, tako sam to organizovala, bez vajkrema ;)'' Na to će prva:''Hahaha, dobra si! Ti otišla tamo po duhovnu hranu a ja po vajkrem ;)'' Segedin je prijatno iznenađenje. Osunčane fasade secesioništičkih građevina u žućkastim tonovima sa predivnim dekorativnim elementima na krovnim završecima i floralnim elementima duž prozora i balkona, ulivaju neverovatan mir i divljenje. Austro-ugarski uticaji na svakom koraku i to ne samo u urbanističkom planu grada i izgledu već i u brojnim drvoredima. Sećam se priče kada je Marija Terezija uređivala Szabadku ili vam Suboticu te je između ostalih rešenja uvela i dupli drvored kao osobenost severnjačkih gradića njegog carstva. Te veličanstvene krošnje krase i Szeged i to ne samo obale Tis(z)e već i glavne bulevare. Još nam je ova jesen magična sa neverovatnim sunčanim danima i žutim lišćem koji poput tepiha prekriva trotoare. Mora Ferenc muzej trenutno ima gostujuću izložbu dinosaurusa iz Amerike. Eksponati su rađeni po filmu Park iz doba Jure i ovo su do sada definitivno najupečatljiviji dinosaurusi koje smo videli: mrdaju se, trepću, prate te pogledom, keze zubima, urliču i ciču. Mata se jadan prestravio od T-rexa koji dahće za vratom, ali je zato Ian bio van sebe od uzbuđenja. I najbitnija stvar za decu: dobar deo eksponata može da se jaše, gura, pipka, dirka. Čitava jedna prostorija je u znaku taktilnog iskustva - otkopavaju se kosti dinosaurusa, gledaju jaja, jašu ti veliki reptili ;) A i za Matu mali raj - radionice sa pečatima, bojicama, crtanjem i slaganjem slagalica. Mata, naš mali mozak, je lepo sedeo i sve to mozgao skoro sat vremena. Dok je Ian zvrk i večito nestrpljiv, Mata zna da sedne, razmisli o ''problemu'' ispred njega i sastavi sve delove. Mata sada slaže slagalice od 60+ delova sam! Toliko o maminom malom žutom, inteligentnom piletu :) Obiđosmo dobar deo evropskih zooloških vrtova, ali i ovaj nam je poseban. Ne zbog crvene pande (to smo videli u Varšavi), niti zbog pingvina (više različitih vrsta u Kopenhagenu) već zbog okruženja. Zoo vrt je smešten u šumi i ne postoji nijedan deo tog prostranstva koji ne nadvisuju grane hrasta, topola i drugih vrsta drveća. Iako relativno ''mlad'', osnovan 1989. godine, vrt poseduje sjajne vrste životinjskog sveta od kojih znam bar tri sad da nabrojim da nisam videla ranije: ogromnog južno-američkog mravojeda, slepo kuče i nešto što izgleda kao ukršteni dabar sa mrmotom i telom 'mare'. I deci je bilo toliko lepo da smo pola dana proveli tamo i opet nismo sve uspeli da obiđemo. Majmunčići su bili posebna zabava jer je tata u džepu imao kesicu kikirikija te ih je Ian navadio da silaze sa grana i proturaju male kandžice i usput radosno ciču. Na koga li su samo ta deca kad toliko vole životinje, pitam li se ;) I svakako je tu i Aquapolis, u koji smo otišli poslednji dan, i pored zilion Srba sreli i Dekijevu drugaricu iz škole sa tonom svoje, bratovljeve, sestrine i ko zna čije sve dece. Popunismo mi bazen sa decom :) U aqua parku zanimacije od 9 do 99, što bi rekli. Te bazen od 30C, te od 32C, te od 38C pa još možeš da isplivaš i napolje kroz prolaz. Gomila tobogana i lekovitih, čitaj: braon-zelenih bazena sa babama i dedama koji se čvare i ne mrdaju po 3 sata te se smežuraju do granice neprepoznatljivosti, kojekakve bućkalice i slapovi, za koje Deki kaže da može da ih ''pravi'' i sam ukoliko se previše opusti (ha ha ha to je samo Dekijev humor). Tako da nije sve u Pick salami i vajkremu :) Današnji Segedin nudi mnogo više od šoping ture. I uređen je, tih i čist. Veoma čist gradić. Forinte su i dalje aktuelne sa puno nula (0) na novčanicama, Mađari malo više ljubazni i malo više raspoloženi za turiste. Bacih oko na Herendi porculanske figurice blizu katedrale a Deki na Muzej Pick salame i paprike, tako da ćemo se vratiti mi na proleće sa prvim cvatom magnolija :)
4 Comments
Svi SvetiVeć godinama uhvatim sebe da nešto beležim 1. novembra. Ne znam da li je koincidencija ili sam tog dana posebno nadahnuta, te da ne bih prekidala tradiciju, napisaću nekoliko rečenica. Fotografija ovog puta neće biti (osim uvodne), prepuštam vam da sami stvarate svoje slike u glavi.
I ovaj beogradski 1. novembar je drugačiji od svih prethodnih. Osvanuo osunčan, neverovatno topao, skoro pa prolećni, nikako jesenji. Da nema lišća koje žuti i šušti na vetru, lako bih današnji dan zamenila majskim. Ta toplota gotovo omamljujuća. Deki i ja otišli na zajednički ručak u Skadarliju u ''Tri šešira''. Sedimo na terasi kafane uz zvuk tamburica a ja bosonoga na početku novembra. Čudno nekako; nerealno. Setih se odmah odlaska na Bajsko groblje u Subotici na ledeni 1. novembar i moje bake koja je čekala da se vratimo sa fišekom sveže pečenog kestena. U Subotici se kesten ne kupuje na mali, srednji i veliki fišek, već na litre - to je mera! I kao deca smo se radovali tom zajedničkom obilasku naših dragih na grobljima; bar ja ceo taj čin smatram lepim, porodičnim običajem. Danas su se paganski običaji Noći veštica i verski na Dan mrtvih nekako sve izmešali. I čini mi se da većina ljudi ne zna zašto se obeležava 31. oktobar a zašto 1. novembar. U Poljskoj ljudi masovno izlaze na groblja već u noć 31. oktobra i čekaju tj. noće na grobovima svojih najmilijih uz pregršt upaljenih sveća. To je prizor za videti i doživeti. 1. novembar 2012. / Poznan Glowny / Na putu-pruzi za Wroclaw Dan mrtvih, Svi Sveti, All Saints Day. Na ulazu u Poznan nazire se groblje iz voza. Sve se šareni od žutih, crvenih hrizantema. Kolone ljudi posećuju grobove svojih najbližih. Na rampi ljudi stoje u gomilama i čekaju da prođe voz da bi ‘’prešli’’ na drugu stranu. Delovalo je kao da su u getu. Skroz filmski kadar – scene holokausta i odlazaka u logore. Sva ta lica uperena ka pruzi, rampi, rakršću. Upravo je krenuo ‘’Shadowplay’’ od Joy Division na mom iPod-u. Danas svi deluju kao shadow land. Čak je i neka kišica počela da pada. Prava atmosfera za današnji dan. Deki sedi preko puta mene i samo posmatra. Mislim da mu prija ovo petočasovno putovanje... Isti dan, malo kasnije u vozu (...) Grrr... dan je sve sivlji i sumorniji. Jutros je nebo bilo prelepo plavo. Hladan vetar je duvao, ali je bilo vedro. U Poljskoj brzo postane sivo. Poljaci imaju izraz za to sivilo – SZARE! I jeste tako – od rudarskog juga do brodogradnje na severu zemlje. Dok je u Engleskoj euforija nekako ipak drugačija od Poljske. Tamo je sve u znaku Halloween-a. 28. oktobar 2013. Northampton Juče se pomerio sat za jedan unazad i mrak već počinje da pada oko pola 5. Uh, uh, moraćemo da se naoružamo dobrim raspoloženjem da prebrodimo duge i mračne zimske dane. Ja sam skroz upala u festivity fazon. Po prvi put na pravi način obeležavamo Halloween! Juče je Deki majstorski izdubio bundevu i napravio joj oči, nos i usta. Sad imamo svoju scary lanternu. Nije toliko strašna koliko zapravo slatka tako narandžasta. Danas sam i polepila papirne dekoracije na kuhinjske prozore: male sovice, sveće, šišmiše i naravno, bundevice. A za par dana pravim i dve vrste muffina sa Halloween dekoracijama. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|