Ostrvo kojim vladaju petlovi, ne kornjače Ostrva u Jonskom moru - rešili da obiđemo sva! A onda čuh od vodiča da ih ima preko 300 i da je svega nekih 17 naseljeno. Pa dobro, ostalo još 297. Lepota Grčke i njenih ostrva se ne da opisati u par reči i nekoliko slika. Ona je toliko slojevita kao nijanse plave njenih mora. Beskrajni prelazi i finese; veliko plavetnilo koje pleni. I onda je teško izabrati jedno omiljeno mesto kada su sva zadivljujuća i posebna. Zakintos većinu asocira na dve stvari: na velike morske kornjače (caretta caretta) i čuvenu Navajo plažu sa nasukanom, zarđalom olupinom broda. Ali, iako obe stvari postoje, na razglednicama su mnogo bolje a realnost je pomalo drugačija. Već pri transferu sa aerodroma do našeg hotela, saznali smo neke interesantne podatke od našeg šaljivog vodiča Adama. Pa da ih navedem po redu izlaganja: - MASLINE - Zakintos je posle Krita najveći proizvođač maslinovog ulja u Grčkoj. Imaju preko 3 miliona stabala i celo ostrvo se presijava u srebrno-maslinastim tonovima krošnji maslina. Iz tih krošnji se neretko oglašavaju zrikavci i cvrče najglasnije kad je sunce u zenitu. - KORNJAČE - Ha! Dobra zamka za turiste i svakodnevna krstarenja obalama u brodićima sa staklenim dnom ne bi li se opazila neka džinovska kornjača. Još pre našeg letovanja slušala sam neki super putopis-reportažu na radio Laguni i reče čovek da je veća verovatnoća da se te kornjače opaze kada vozite pedalinu nego iz broda. Elem, Engleskinje iz društva za zaštitu kornjača mi rekoše da su za 3 nedelje opazile svega 2. Moj savet - pravac Kefalonija i Argostoli gde ćete se u prepodnevnim časovima nagledati ovih divova iz morskih dubina a da pritom nećete ni euro potrošiti (vidi moj post od prošle godine). - PETLOVI - kaže nama Adam da su petlovi toliko brojni na Zakintosu da ih svako domaćinstvo ima i često više nego kokošaka. Imaju neki fetiš prema petlovima. I gle stvarno, prvo jutro oglasiše se već oko 4-5 i ne staju do sigurno 9-10 časova. Sve odzvanja a mi smo u komšiluku imali nekog promuklog petla koji je toliko smešno zvučao da smo već pomislili kako mu treba neka negro bombona da malo pročisti grlo. Tako da sam ja uredno sa petlovima izlazila skoro svako jutro na terasu da gledam spektakl rađanja sunca iznad mora. Za to im hvala na prirodnom budilniku. - MAGARCI - veliki je šaljivdžija naš mlađani Adam. Kao kuriozitet ostrva navede on i magarce a potom izgovori:''Ali za svo vreme koliko sam ovde, jedinog magarca kojeg spazih sam JA! Ha ha ha ha!'' Muk u autobusu. Niko ni kratak uzdah da ispusti. Pa kad mu malo glupa fora :)))) Zaključak: pravih magaraca stvarno nema osim na kuhinjskih krpama-suvenirima. I pri kraju tog transfera deli Adam svima neke koverte i proziva po prezimenu. Dođe do porodice Škorić i veselo reče čoveku:''Je li, a da vama Dragana nije neki rod?'' Gospodin Škorić ga bledo gleda. A potom glas sa sedišta iza: ''Misliš Mira (Škorić)?!''. Previše grčkog sunca strefilo Adama. Biće još nekoliko bisera od Adama do kraja letovanja posebno kada sam ugovarala s njim krstarenje brodom gde je nakon dve razmenjene poruke krenuo sa ''Maki''!!! Da se razumemo, osim moje majke i moje kume, niko me ne zove Maki. Ali Adama ne sprečava ništa da se intimizira momentalno:)) Da bi isto dopisivanje završio sa ''Laku noć i ljubim vas!'' Ha ha ha ha... e mlađano momče! No dobro, malo šale i komike uvek dobro dođe. Moram da spomenem Zante grad, koji je toliko šarmantan i zavodljiv da mi je odmah prirastao za srce. Kao i većina jonskih ostrva i Zakintos je bio pogođen razornim zemljotresom 1953. godine koji je ostavio totalnu pustoš. Preživelo je svega nekoliko crkava. Ali je grad obnovljen u venecijanskom stilu gradnje pošto je dugi niz godina bio pod Mletačkom republikom i to nasleđe Mletaka se najviše oseti. Veliki popločani Solomonov trg krasi ne samo statua Dionisija Solomona - tvorca grčke himne - već i zgrada muzeja, banke, najstarije Gradske kafane u kojoj smo se rashlađivali i crkva Sv. Marka. Baš kao u Veneciji. U samoj luci je more neverovatne tirkizne boje i u njemu se ogledaju skupe jahte. Na brdu se naziru ostaci kastra - utvrđenja - koje je branilo grad od osvajača, kao i crveni tornjevi kampanila pravoslavnih crkava. Baš u to vreme dok smo mi boravili na Zakintosu padao je veliki verski praznik Sv. Dionisija na 24. avgust. Tada se iznose mošti sveca i održavaju se procesije, vojna parada, fešta i proslavlja se 2 dana. Ispriča nam taksista da se 23. avgusta u 23:00 č iznosi kovčeg sveca iz hrama i da po običaju svi Grci tada pucaju iz vatrenog oružja u nebo. Upozori on nas da se ne uplašimo i da znamo da nije počeo rat jer je pre četiri godine u to vreme i na taj dan vozio neke turiste i on zaustavi kola kraj puta, izvadi iz futrole 4 puške a turisti krenuli da viču: ''Please don't kill us!!!'' Ha ha ha ludi Grci! A Deki će na to:''Šta, samo 4 puške? Braća Srbi bi izvadili bar 10!'' Toliko smo se smejali sa tim taksistom da me je stomak zaboleo do povratka u hotel. Mogu samo da zamislim izbezumljene turiste kad ugledaše svo to oružje. A Grk inače pitom čovek, bavi se maslinarstvom van sezone :))) I bilo bi bezveze da ne spomenem moj i Ianov izlet do Navajo plaže. Deki je rešio da ostane s Matom na našoj Amboula Paralia jer kao što reče:''Dosta mi je bilo iskrcavanja u Normandiji na Kritu i Balos plaži, kao i krivina na planinama Kefalonije na putu za Mirtos plažu.'' Dobro, razumem čoveka. Al' zna on i mene da me svrbe tabani da stalno negde vršljam. Upustili se zato Ian i ja u tu avanturu zvana ''Udružene srpske agencije na izletu''. Da, jasno vam je da su celu grupu činili samo Srbi i da je jedan deo ekipe imao one plastične narukvice sa natpisom ''Srpska žurka'' :))) Ta muška ekipa nije prestajala da pije i đuska ceo dan - u busu, na brodu i onda još vrhunac na nekoj steni u sred mora gde su otplivali s flašama i srećni kao majmuni krenuli da loču. Ha ha ha pa još pustili na brodu sve hrvatske letnje hitove i yugo nostalgiju da smo bili ubeđeni da smo na Hrvatskom primorju uz ''Moj galebe'' i slično. Ali bilo je veselo i Ianu nije manjkalo društva. Pored njega su bili samo Dunja i Filip od dece i mnogo su se lepo združili. Malo gurkanje, štipkanje ali i plivanje, ronjenje, deljenje voća i kojekakvih slatkiša.
E u Porto Vromi - u prevodu smrdljiva luka, jer se tu nekad čistila riba i otpremala dalje - Ian je uspeo da obori moju torbu s klupice te se na foto aparatu pojavila velika crna mrlja (što se vidi na priloženim fotkama). Pošto se na Navaju nalazi zilion turista i samo mali deo mora je ograđen za kupače, ceo rajski utisak plaže pada u vodu. Too much is just too much! Ali, odlazak potom do pećine i dve druge uvale za kupanje i skakanje s broda je potpuno druga priča. Tu je more kristalno čisto, predivno za kupanje. Vide se i ribice i morski ježevi i zvezde. Zaista je predivno. Te je sav put bio vredan truda jer ćemo Ian i ja sigurno ovo dugo, dugo pamtiti. I umesto zaključka, uputite se i sami na ovo ostrvo i otkrijte neke nove priče i uvale i podvale za turiste :) Nećete pogrešiti a mi mu se sigurno vraćamo.
2 Comments
|
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|