Da li letovati na crnogorskom primorju? Nakon više od decenije Deki i ja smo se uputili u Crnu Goru s decom (na sopstvenu odgovornost ;). Najveći razlog je bio taj što smo prošle godine zaključili da nam jedno letovanje nije dovoljno a drugi što mi je moj kolega Crnogorac dobro ''prodao'' priču o Tivtu i uređenosti obale, Porto Montenegra i ostalih momenata koji su nastali (da ne kažem nikli) u našem višegodišnjem odsustvu sa tog dela jadranske obale. A osim nebrojenih novih apartmana, hotela i kojekakvih objekata, mislim da su se najviše namnožili Rusi. Kao pečurke! Pronašla sam nam divan apartman, na samoj rivi starog dela grada Tivta, na prvom spratu stare kamene primorske kuće sa belim žaluzinama i sa pogledom na jedrenjak ''Jadran'' i moderne jahte usidrene u Porto Montenegru. Belo popločano šetalište oivičeno palmama i harmonikaš ispod prozora koji svira temu iz filma ''Kum''. Da zatvorim oči i da pomislim još da sam na Siciliji :) Ceo stan u beličastim tonovima i nameštaju, okupan blještavom svetlošću. Takav prizor smo zatekli u tri popodne prvog dana naše crnogorske priče. Gospođa koja nam je predala ključeve i objasnila gde se šta nalazi u stanu, dodade pri izlasku: ''Ah, imate večeras predstavu ispred jedrenjaka i najbolji pogled sa prozora u celom Tivtu!''. Opa! Kulturno uzdizanje iz prve lože dok deca spavaju! Dobili all-inclusive aranžman sa najskupljim ulaznicama. Već zamišljamo ''San letnje noći'' u suton dok sunce rastapa sve nijanse narandžaste po morskoj površini. I dok se u daljini čuju krici galebova maštamo o romantičnoj komedijici i jednoj lepršavoj noći. Naivčine! U 22:30 tog petka a i oba dana vikenda, kako će se ispostaviti, daleko od smiraja dana i već duboko u noć, bićemo svedoci jedne od najbučnijih i najgorih alternativnih predstava ikad na temu II svetskog rata, rovova, nacista, uz nebrojeno psovki, marširanja i vikanja. Prigodne im predstave - vala svaka im k'o Njegoševa! Izludesmo tri noći. Ali dobro, gledamo mi sve prednosti našeg boravka u Tivtu. Sunčano je i dalje toplo a more milina. Nećemo još valjda da zanovetamo. Osvanuo 1. septembar a Crnogorcima se završila sezona. Tek tako, rešili oni. Pola restorana ne radi, uveden već zimski red vožnje, većina frižidera za sladoled zatvorena a mini marketi navukli roletne do juna naredne godine. Sa sezonom je otišla i ljubaznost a nastupila dobra poznata lenjost i natmurenost na licima (Nemoj me niš' pitati, viđu da odmaram). Ne karikiram i ne rugam se, zaista iznosim činjenično stanje. Nismo se mi dali iznervirati, već smo obilazili tivatsku rivijeru, kupali se po ceo dan, skoknuli i do Kotora i pravili se da nas ni neljubaznost, ni navalenti Rusi ne dotiču. Kotor, koji je za mene grad kraljeva (natpis na ploči manastira Dečani ''Fra Vita iz Kotora, grada kraljeva'', ukazuje na neimara), i grad u podnožju Gospe od Zdravlja opasan moćnom tvrđavom, pretvorio se u grad mačaka! To mu je i zvanični slogan: Kotor - grad mačaka. Imaju čak i muzej mačaka. Hm, spomeničko nasleđe i sav istorijat utvrđenog grada pali u zapećak. Mace zavladale pločnikom. Ima ih u prozorima, ispred crkava, u dovracima, u prozorima, na policama sa suvenirima. Naša deca napraviše čitavu avanturu od toga - ko će prvi spaziti sledeću uspavanu macu. Meni se nakon dva puna kruga jurcanja za njima po uskim uličicama već vrtelo u glavi i samo sam uletela u prvu radnju i rekla:''Gde se nalazi najbliža radnja sa igračkama?'' Skoro pa zapovedničkim tonom! I za kraj, malo fenseraja u Porto Montenegru i uživancije na Waikiki plaži. Napraviše Crnogorci Monte Carlo sa besnim jahtama, svim ''essentials'' (što bi Deki rekao) u vidu fancy butika, skupih restorana i još skupljeg Moritz sladoleda, Murano galerijom, skulpturama sumo rvača ispred kojih svi ama svi turisti izvode kerefeke i slikaju se pokazujući stomake, guze i da ne nabrajam dalje ;) Ali u porto-u ima i pravih ribica! Koje smo mi obilazili u svakodnevnoj jutarnjoj šetnji i divili se njihovim oblicima, veličinama, brzinama.
I neću da budem anti-Montenegro orjentisana. Moram da pohvalim tivatske taksiste koji su svi bili duhoviti i pričljivi i simpatični. Jedan je u povratku iz Kotora pravio deci od rolne papira iz aparata za karticu rakete! Deca su bila van sebe od oduševljenja. Jeste da sam ja samo gledala da se ne spucamo negde jer se ta origami akcija odigrava u vožnji, iznad volana, koji taksista pridržava ovlaš dlanovima dok prstima savija papir. Ali sačekaćemo još koju dekadu do povratka uz sve rakete, avione, kamione, porte montenegre i ostale zezancije. Ipak ja više volim da čujem plažom ''Ela, loukomades, me sokolata ina!''
4 Comments
|
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|