WONDER LAND Berlin Wonder Land je naslov moje rođendanske monografije. Berlin '90-tih godina XX veka, odmah nakon pada Berlinskog zida 1989. ''Did it really look like that? So empty, so broken, so beautiful? Once upon a time, Berlin-Mitte was a wish-fulfilment zone. Many things were lacking, but that just made it richer. There were no telephones in the ruined buildings, no central heating, virtually no bars or clubs. So improvised alternatives sprang up everywhere: in disused stores, cellars, public toilets, former power stations, bank vaults. Mitte was a frenzy of repurposing.'' U Mitte i dalje ne primaju kreditne kartice kao sredstvo plaćanja. Ne priznaju tekovine kapitalističkog društva, skvoteri su i dalje aktuelni, mada sve više potisnuti u druge delove grada kao Kreuzberg. Ali umetnost i umetnici su aktivniji nego ikad i dalje okupiraju gotovo neverovatne prostore i svaki put iznenađuju - inovativnošću, kreativnošću, otvorenošću. Berlin je po meni kao marmite u Engleskoj: ili ga voliš na prvi ukus ili ga prezireš iz dna duše. Mi smo se u Berlin zaljubili na tu prvu loptu i nije ni čudo što sam baš taj grad izabrala da u njemu proslavim svoj rođiš kao pre tačno 8 godina. U Mitte smo mi davne 2010. otkrili neka neverovatna mesta. Kunsthaus Tacheles koji je tada još bio aktivan, C/O Berlin u nekadašnjoj zgradi pošte u čuvenoj Oranienburger Strase, bezbroj galerija i bezbroj Höfe - splet sjajnih unutrašnjih dvorišta i prolaza, koji su skoro potpuno revitalizovani i pretvoreni u studija, ateljee, kulinarske vratolomije, dizajnerske lokale. U srcu jevrejske četvrti mnoge stvari su se promenile za 8 godina. Tacheles je zatvoren i prepušten zubu vremena, C/O Berlin - najbolja institucija za fotografiju u kojoj sam poljskom fotografu Rafalu Milachu ugovorila izložbu '7 rooms', premeštena je u novu zgradu a stara je napuštena i prazna. Nema ni našeg omiljenog restorana ''12 apostola'' u arkadama pored Pergamonskog muzeja, ali postoji gomilu novih mesta koja su isto tako izazovna. Berlin se menja i gradi i preuređuje, ali poseduje neodoljiv šmek u svoj svojoj haotičnosti. I nama je zbog toga posebno lep. Berlin je i centar tehno kulture i street art-a. Tehno nije naš ''cup of tea'', niti se ložimo na četvorodnevno 'gubljenje' bez prestanka, ipak smo mi old punk school, ali mi je koncept tehna u Berlinu u potpunosti jasan i ima smisla. Više me iz tih tekovina '90-tih privlači street art koji se super-brzo prilagođava savremenom svetu. Sada se grafiti rade sa QR kodovima i AR (augmented reality), sa prikrivenim porukama koje ''angažuju'' posmatrača te i on sam postaje akter. Street art je u Berlinu otišao do takvih krajnosti da postoje čitave grupe koje upošljavaju instagram live video pa idu ''live'' dok upadaju u vozove koje prekriju grafitima za manje od 5min. Ili parkour-i koji bukvalno u letu ostavljaju poruke na fasadama dok preleću preko njih. Ima ih naravno i tradicionalnijih, ali sve više i afirmisanih street umetnika. I iako Berlinskog zida nema skoro punih 30 godina, uvek se nekako ''nabasa'' na njega. Bezbroj muzeja na temu holokausta, zida, ''priče o Berlinu'', komadića zida koji se u vrećicama prodaju u suvenirnicama... I mene uvek tera na razmišljanje i da li su nas istorija i svi ti podsetnici nečemu naučili. Plašim se da nisu. Berlin danas možda jeste jedan od najliberarnijih gradova, ali se ostatak sveta stalno ''ograđuje'' pravim i imaginarnim zidovima. I teško se može reći da smo postali tolerantniji i uviđajniji prema drugima. Živimo u večitom strahu da će nas tuđa nesreća zadesiti kao kuga te krojimo granice i podižemo sve gore zidove. Bude me sramota od ljudskog roda. Al' da ne završim post u nekom bedaku, pogledajte čudesnu Jessicu Backhaus koja po Berlinu otkriva one predivne detalje na koje često ne obraćamo pažnju i koja ih tako znalački zabeleži da me njene fotografije ostavljaju bez daha. I još nešto - sjajno je otputovati bez dece na par dana :)
4 Comments
|
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|