Poslednji dan jula meseca a mi i dalje trčimo između pljuskova i svaki dan proveravamo da li će nam pravo leto zakucati na vrata. Meni u gradu i ne smeta što nema 40C, ali malo komplikuje vikende i izlaske s decom kada vas iz vedra neba zadesi potop. No, na sve se mi damo naviknuti i prilagoditi. Deca su nam u hiper aktivnoj fazi i teško ih je obuzdati. Mata nešto nije u ljubavi sa mnom prethodnih nedelja. Samo tata, pa tata, pa moj tata. Čak nema više ''maaaaamaaa'', već samo ''taaaaaaataaaaa''. Ian je pre neko veče zaključio da se ta promena desila kada se tata vratio sa sedmodnevnog puta iz Varšave. Može biti. Samo ja ni kriva ni dužna ostadoh u Matinoj nemilosti i pomalo zbunjena tim ponašanjem. Dobro, puštam ga još koju nedelju a onda mama mora da se vrati u modu :) Zato me Ian teši i kaže: ''Mama ja te volim i možeš mene slobodno svako veče da uspavljuješ.'' Hoću sine, ništa ne brini - ti, ja i ranac pun SkyLandera, nindža kornjača i ostalih aktuelnih junaka od kojih se Ian ni noću ne odvaja (u slučaju da se Mata prvi probudi i krene da mu mažnjava). Trudimo se da svaki vikend imamo neki novi sadržaj i da zapravo obilazimo stara mesta, ali u novom kontekstu. Tako smo tokom jula konačno otišli porodično u Javni akvarijum i tropikarijum, koji je osnovao moj davnašnji drug Bane. Mislim da se nismo videli jedno 15 godina a pri ponovnom susretu pitam ja njega da li me prepoznaje dok se spuštao stepenicama sa gornjeg sprata nekadašnje mesne zajednice na Dedinju u kojoj je maršal Tito glasao (za samog sebe ;), a Bane odgovara: ''Prepoznao sam tvoju energiju još sa vrata!'' :))) Tako se prepoznaju srodne duše i veliki ljubitelji životinja. A ''ribe'' se još lakše prepoznaju. Dok si rekao keks, deca su se razbežala po carstvu podvodnog sveta i raznih gmizavaca, vodozemaca.... A onda se Ian samo okrenuo i uzviknuo: ''Mama vidi ovu malu, slatku zmiju!'' Ah, sine, božanstvena je i ne, nećemo je nositi kući i sunčati nekoliko dana nedeljno na terasi, molim te je odmotaj sa vrata i vrati čiki. Teško žabu u vodu naterati! Bane i ja sad smišljamo neke zajedničke akcije i donatorske večeri (ne organa, već para ;) za opstanak ovog malog raja, te vas blagovremeno obaveštavam o datumima i zbivanjima. U neposrednoj blizini Javnog akvarijuma je i božanstven Topčiderski park. Već sam pisala o parku, ali me svaki put oduševi i svaki put otkrijemo neki novi kutak. Ovog puta su se deca raspametila malim igralištem iza crkve Sv. Apostola. U senci drveća, iza apside crkve, sakriveno od pogleda je sjajno drveno igralište. Eto male preporuke. Još ima isečenih panjeva od kojih su napravili lep piknik round table i male stoličice. I jul ne bi bio potpun bez proslave Malenkicinog (Kristininog) rođendana na Kosmaju. Tetkino dete napunilo već 10. godina i prava je šmizla u haljinicama koje joj baka Goca a sada i ja tradicionalno kupujemo svake godine. Vreme nas je i u tu nedelju poslužilo, mada se poslepodne mrštilo i mrštilo. Uvek je divno u prirodi, na vazduhu. A i najlakše je tako s decom. Pustimo ih da se izjurcaju, izdivljaju. Nema gde da izlete na ulicu, mogu samo da se izgrebu po kojekakvom žbunju. Krajem jula je i naša godišnjica braka. Vala treća po redu! Jeste da smo već čitavu deceniju zajedno, ali smo se odnedavno ''ozvaničili'' :)) Ove godine smo morali decu da razdvajamo za čuvanje - Ian kod bake & dede na Vračar a Matu je čuvala babysitterka iz sjajnog Babysitter's Club. Sve vam je jasno koliki su anđeli u duetu :) Mogao je Mata do prekosutra da se duri, ali neće mi uskratiti večeru i izlazak sa sopstvenim suprugom :) Iskoristili smo veče za obilazak Kosančićevog Venca, koji je sav u novom ruhu, gotovo neprepoznatljiv. Fasade okrečene, doterane, kaldrma i neke nove kocke preslagane, čak i bašta ''Kornjače'' premeštena na drugu stranu ulice da se bolje vidi reka i zalazak sunca. Hipster fazon skroz :) I za kraj, moja divna Subotica. To je i mamina Subotica i Vesnina Subotica, to je naš gradić na severu koji budi u nama najjače emocije i kojem se uvek rado vraćamo. I Subotica za mene ima neko novo ruho. Drugačije je doživljavam i drugačije gledam na njene doterane fasade, na neka stara dvorišta sa renoviranim stanovima u kojima bi se i Alisa osećala kao u zemlji čuda kada baci pogled ka tavanici i shvati da još postoje drvena vrata visine 3,5 metra. I kada se noću čuje zvuk drndavog motocikla kako piči ulicom a ujutru vas budi potmulo gugutanje sa krova. Svaki put bih na severu Bačke i plakala i smejala se. Sada gledam Iana kako razvija isti istraživački duh kao moj i kako se sad on zavlači po avlijama, podrumima i trošnim stepenicama tražeći stvorenja koja šuškaju i cvrče.
3 Comments
Kristina Burton
1/8/2018 01:16:15
Duhovita prica o promenama,uvek zanimljivo i beskrajno zabavno kod vas. Pozdrav zemlji kise iz zemlje sunca i zute trave! Xx
Reply
Deki
1/8/2018 06:26:56
Eto, konačno dočekah da i mene deca zovu kada plaču haha.... kao što vidite iz maminog posta, super smo aktivni svakog vikenda. Na sreću, u Bgdu ima uvek svašta da se vidi i poseti tako da uvek imamo neke nove planove. Propratiće mama sva dešavanja tako da "watch this space".
Reply
Мама Марија
7/8/2018 23:37:37
Мајо, краљу! Уживала сам
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|