Jedan od hiljadu razloga zašto VOLIM BeogradIan svako jutro postavlja sledeće pitanja:''A mama, gde danas idemo posle vrtića?''. Navikli smo decu da stalno negde skitamo. Sami smo 'krivi'. Skitare velike, uvukli smo taj istraživački duh i našoj deci te se zna red kako se vikendom oko 9č izlazi iz kuće: tata veliki Nike ranac, koji je preživeo sve muzičke festivale po Poljskoj, mama srednji crni ranac takođe iz festivalske epohe, Ian veliki ranac Patrolne šape a Mata od skora mali ranac Patrolne šape. Svako brine o različitim rekvizitima a mama o svima i svemu jer se nikad ne zna kada će zatrebati balončići, dečije naočare za sunce, komplet 'buđavaca', pecaljka, lopatice ili šarene bon-bon bombonice u kriznim situacijama i to dva pakovanja za obojicu. Ako slučajno spakujem 'jedno nečega' nastaje haos neviđenih razmera. Pitam se pitam da li braća ikad nauče da dele ili prestanu da se tuku?! Plašim se da odgovor uveliko znam :) Elem, nama kao i većini počelo praznovanje od prošlog vikenda a kako smo rešili da Prvomajske praznike provedemo u Beogradu morala sam žešći itinerar da napravim. Jer moja deca ne prihvataju odgovor:''Ma dogovorićemo se.'' Jok, sve mora potanko da se isplanira. A divote li kada krajem aprila imamo 28C u Beogradu i još živimo u zelenom, zelenom gradu gde je priroda uvek nadohvat ruke. I uvek se setim mog druga Ismara koji kaže da Beograd najviše voli jer ima puno drveća. I da imamo prostane bulevare opasane platanima i da mu je to najveći utisak glavnog grada. Ironija jeste da je Beograd veoma zagađen a da opet živimo u jednoj zelenoj oazi opasanoj rekama, jezerom, šumama, prelepim parkovima i planinama. Zapravo se ne mora ni izaći sa područja grada da bi se uživalo u svom tom zelenilu. I evo šta smo mi sve obišli od 29. aprila do 2. maja: Karađorđev park, mali raj za decu, donji parkić savršeno situiran međ krošnjama drveća. Potom stari Zemunski kej i Gardoš; zatim Topčiderski park i kao završnica Botanička bašta u samom centru grada. Plašila sam se izbora za Topčiderski park za Prvi maj jer gungula i seljoberijada tokom ovog praznika vala mogu samo da me odvrate, ali ''ima samo jedna, mama'' - mama uvek zna najbolje :) Ian je pri pogledu na jezerce tj. bolje rečeno ustajalu zabokrečinu samo zatreptao okicama dok je Mata već standardo samo izgovarao the one and only word ''vodA, vodA, vodA..'' - i tako jedno 17 puta za redom. Još kad se začulo kre-kre, te Ian smočio desnu patiku i čarapu a Mata pohrlio s lopaticom, mesta za roditeljsku animaciju nije bilo. E vala da i mi danemo dušom po cenu da se sinovi kupaju u baruštini ispod mosta ''uzdisaja'' ili što bi moj šaljivi muž rekao mosta ''očaja'' :) A jes vala mu fali po koja pritkica i malko se sav nakrivio... ali i dalje živopisi photo spot za mladence :) Priroda je čudo! I izmami sve najbolje u meni! Ne kreče za džabe školske učionice u zeleno. Čitava psihologija stoji iza toga a vala budi taj unutrašnji mir i harmoniju. “Zeleno, volim te, zeleno. Zelen vetar, zelene grane. Brod na moru i konj u planini.'' F.G. LorkaA šta posebno volim u prirodi je što moja deca uče o tom spoljašnjem svetu, o tom živom ogranizmu, što budi u njima avanturistički duh i želju za saznanjem. Šta to bocka, šta to gamiže, zašto ovo puzi i kako to lišće šušti?! I što nema crtaća, ekrana, kineskih igračaka već samo prozor u svet. Jedan od tih skrivenih ''prozorčića'' je i neverovatna Botanička bašta sa prelepo uređenim Japanskim vrtom. Japanci su mi oduvek bili slaba tačka i verujem da sam u nekoj reinkarnaciji ili izašla sa Hokusajevih printova ili bila u ruhu ždrala :) Kad sam već kod ptica, mi imamo nove članove naše porodice Boleta & Srnu, kreštavce rozenkolise - agapornise. U kući nikad živahnije!
3 Comments
Deki
4/5/2018 00:08:31
Botanicka basta je bilo najprijatnije iznenadjenje praznicnih dana (ako ne racunamo babu na obroncima Topciderskog parka koja se jedina setila da prodaje pivo van restorana).
Reply
J.
4/5/2018 09:44:56
Majo, uvek daješ inspiraciju. Tvoji dečaci su srećni kada imaju takvu mamu, vodi ih svuda i puna je pozitivnog duha :)
Reply
Kristina Burton
4/5/2018 20:30:14
Ovo je pravi text za opustanje! Svaka cast na energiji i avanturistickom duhu! Hmm, Botanicka basta vraca u neka bas stara vremena...sva ta mesta o kojima pises i slikas su cudesno lepa. A sto je najlepse od svega je ta emotivna nit koja se uvek prozima sa realnoscu zbog koje je tvoje pisanje tako specijalno.
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|