ponovo u Narodnom muzeju u BeograduUhvatilo me nešto poslednjih par nedelja da samo obilazim muzeje po Beogradu. Za skoro svaku muzejsku instituciju me vezuju određena sećanja iz studentskih dana i sada, nakon dobrih 14 godina nekako sve vidim drugačijim očima. Juče sam trknula u pauzi za ručak konačno do novootvorenog Narodnog muzeja i oživljavala ta sećanja kada smo kao studenti istorije umetnosti odlazili sa profesorima i raspravljali o jugoslovenskom slikarstvu. Ta nova postavka me je najviše i zanimala - kolekcija evropske strane umetnosti i jugoslovensko slikarstvo XX veka. I po meni jedan od najvećih highlights - Autoportret Nadežde Petrović. Nadeždin lik dominira izložbenom salom, mudro promatrajući iz svog zlatno-baroknog rama. I dalje mi je jedan od najvećih ženskih idola s početka XX veka. Žena zmaj! Na 3. godini studija priključila sam se radionici/časopisu seminara za istoriju moderne umetnosti, koji je predvodila moja profesorka i mentorka Lidija Merenik. Okupila je buduće teoretičare, kritičare umetnosti, mlade nade željne znanja. Na tom broju je radila sjajna ekipa (Ivan Jović nam je uređivao i prelamao časopis, Saša Janjić/Remont, Jelena Matić/budući veliki poznavalac fotografije, Milena Maksimović/umetnica, Nenad Radić/budući kustos muzeja istorije Yu a kasnije i prof. na muzeologiji, Simona Čupić/budući prof. moderne istorije um. a sada i predavač na Berkliju...). Tada sam prvi put promatrala Nadeždin lik kroz feminističku likovnu kritiku. Evo tog teksta ispod, mada nisam sigurna koliko je čitljiv. Iako Narodni muzej nije još skroz zablistao i postoje neki nedostaci koji mom izvežbanom oku ne mogu promaći, kao neobeleženi eksponati u arheološkoj zbirci koji su uredno pobrojani na legendi, treperenje reflektorki i sijalica u pojedinim salama, loša osvetljenost određenih ulja (Moneova Ruanska katedrala, svetlo je usmereno iza posmatrača te se senka direktno oslikava na platnu pa rad morate posmatrati iz ugla), kafić koji ima preslatke stolice ali koji nije u funkciji, veoma loše snabdevenost knjižare/suvenirnice... ipak, i uz sve te propuste, ja sam presrećna što muzej ponovo radi i što su sjajne kolekcije dostupne javnosti, turistima, velikim ljubiteljima umetnosti.
Moram da pomenem moju prijateljicu Mama Mariju, koja je rešila da sa suprugom i dve divne devojčice, širi prosvetiteljstvo i neguje srpski jezik i kulturu u austrijskom gradiću Kufstajnu. Marija je osnovala svojevrsno Kolo srpskih sestara i niz drugih radionica, kojim se dobrim delom produžuju tekovine Nadežde Petrović. Obe delimo strast prema delu i radu ove velike srpske žene. Marija, platno Kosovski božuri (sa Gračanicom) je tu, čeka te u muzeju :)
2 Comments
Mама Марија
9/8/2018 11:48:55
Ооооо 😊
Reply
Kristina Burton
9/8/2018 14:14:00
Super za muzej i srpsku Mona Lisu.Divno je imati istoricara umetnosti za prijatelja.Uvek ponesto novo naucim od tebe Maki.Cmok x
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|