AKI
Aki je preminuo u subotu 30. juna sa punih 15 godina i tačno 15 dana. Jutros je stigao ponovo kući i evo posmatram ga sada na polici u dnevnoj sobi i razmišljam kako tako jedan veliki, zanimljiv, buran, energičan život stane u tako malu posudicu?! Ali moja sećanja na njega neće živeti na polici, niti u urni, već će živeti u mojim i Dekijevim pričama, fotografijama, filmićima a njegov pepeo će biti posut Dunavom te će moj mali hrabri psić ploviti nekim drugim vodama i ispisati neke nove avanture.
Kaže moja sestra ''Napiši knjigu o Akiju.'' Možda i hoću jednog dana. Do tada evo jedne epizodice iz našeg engleskog gostovanja:
1. maj 2013 Ah, divnog li dana i vremena!!! Sunčano, prelepo, bez oblačka. Mada je jutros bilo -2C stepena i stopalce mi se smrzlo kada je neoprezno izvirilo ispod jorgana. Varljivo je ovo vreme, ali sam ja danas mnogo srećna! Akulec i ja smo se malo uspavali, sanjali da smo na moru i gle čuda – otvorili smo oke i sunce je uveliko sijalo visoko na nebu i spavaću sobu su prelili zlatkasti zraci. Čak se i Kristinica (skulpturica) smešila sa svoje police. Brzo smo spremili doručak, kafu, fotoaparat, keksiće, naočare za sunce i izleteli napolje. I čim smo stigli do bandstand-a u Abington parku, čujem devojčicu kako plače i doziva mamu. Mi brže-bolje odosmo do nje, da je podignemo sa trave i priupitamo kako je. Ustala je u trenu a mama je već bila na vidiku. Kad utom pritrčaše 2 dečaka, uzrasta 3-4 godine, i prvi mi ponosno pokazuje svoju nalepnicu sa dinosaurusom na majici sa sledećim natpisom: ''I was brave today!''. ''Wow!'' kažem ja. ''So you were brave then!''. Drugi slinavi dečko stoji pored njega, bez nalepnice. Upitam ja njega šta je on danas bio i utom će on: ''I was a good boy!'', onako šeretski. Pametnica mala. Nekako se stvorio tu i treći dečak, sa pitanjima i uperenim prstom ka mojoj spuštenoj šolji za kafu:''What is THAT?''. Izraz lica kao da je ugledao vanzemaljca na travi. ''This is my coffee mug!'', polako ću ja. ''Why?'', isti dečak. ''Because I like to drink coffee while I'm walking my dog.'', ljubazno uzvratih. ''Why?'', ponovo. ''Because I like coffee.'', sa osmehom na licu. ''Why?'', ne zaustavlja se mali. A da ti mama i tata kupe ''Hiljadu zašto, hiljadu zato''? Hehehe... Razgalila su me deca i ulepšala dan. Nastavili Aki i ja šetnju, preko velikog travnjaka i nedaleko od ružičnjaka, između muzeja i početka skretanja staze ka novim toaletima, ugledah najlepšu svetlo-zelenu boju trave po kojoj se igraju senke grana. I postavim Akija da mi pozira. Imam na hiljade njegovih fotografija i nikad mi ne dosadi da ga ponovo slikam. Uhvatila sam par odličnih poza, kad se pored nas našle šnaucerka Ruby sa svojom vlasnicom. I počele nas dve opet da pričamo, pa da šetamo i gle – svo četvoro šetamo po predivnom Abington parku, po još lepšem vremenu. Veliki je to napredak – da šetam s Engleskinjom kojoj nimalo ne smeta moj akcenat. Čak je ni ne zanima odakle sam. To je nebitno. Važno je da mi razmenimo sve utiske o parku, drugim kucama, boljkama naših ljubimaca, koji je najbolji veterinar i hrana u kraju, i gde kupiti najbolje zimsko-prolećno odelce tzv. 2 u 1. I opet me preplavi sreća, jer se uklapam, sklapam poznanstva s lokalcima, mojim komšijama i polako bivam prihvaćena. Mora se ljudima dati šansa. Kad nas dovoljno dugo vide, naviknu se. Bar većina. Ostali će verovatno uvek u nama videti ''intruder-e'', imigrante, kojima je mesto negde drugde. E pa mi smo ipak rešili da se malo duže zadržimo na ovom ostrvu! Sad čekamo 4 sata da krenemo po Dekija u Nene valley i Becket park!
6 Comments
Deki
6/7/2018 01:10:21
Lepo spavaj Akice, odmori se a onda opet na ludovanje i trcanje dok mi ne dodjemo.... RIP
Reply
Kristina Burton
6/7/2018 08:56:57
Aki je bio divan pas,prijatelj i cuvar.Takodje je bio cuvan i voljen od svih.Ja bih rekla da je to velika sreca.
Reply
Maja
6/7/2018 09:59:51
Akijeva dugogodisnja petsitter-ka iz Varsave je ostavila jutros sledecu poruku:
Reply
Ana
6/7/2018 13:00:03
Bas mi je krivo zbog Akija ali ako je za utehu vi ste mu dali lep i srećan život.Otkad ja imam Makija razumem te mnogo više!Ja to kuče prosto obožavam ...
Reply
Rale
6/7/2018 13:08:30
Bio je voljen, mažen i pažen. I on je sve vas voleo, mazio i pazio. Miran san Akiju.
Reply
Katarina
6/7/2018 16:25:01
Majo, Ovo Je divno! Imala Sam utisak da Ja setam Akija po parku citajuci tekst. Zao mi je sto nisam Imala priliku da ga upoznam.
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|