Da li vam vanredno stanje deluje kao veoma daleka prošlost? Meni i ne baš, mada ove visoke temperature tokom septembra i produžetak leta umeju baš da zavaraju. Sad nam nekako lepo, danas po prvi put u Srbiji od početka pandemije nema umrlih a broj zaraženih drastično pao. Ja sam pokušala da zapišem par interesantnih scena koje su se meni dešavale od proglašenja vanrednog stanja za Matin 4. rođendan. 28. april 2020. Scena I: Pre dve večeri Mata se budi nakon ponoći, dobaulja do našeg kreveta i krene da priča. I da priča. I da ne zaklapa. Zvončica se već stopila da ćebetom i samo vidim uši kako joj se blago podižu i spuštaju a njen sneni pogled kao da govori ’mali, ajde vreme je za lalanje’. Ali Mata ne prestaje da mi izlaže sve igrice koje imaju, i koliko ’pućkica’ mu je neophodno za sledeći nivo, i šta se sve dešava sa Avendžersima. Posle dobrih 10min priče odlazimo nazad do njegovog kreveta. Pošto se okrenuo ka zidu, blago prdne i izgovori:’’Mama, neko je prdnuo!’’ Ja se već uveliko smejem dok Zvončica odmahuje glavom na dnu kreveta. ’’Pa sine TI si prdnuo.’’, nežno ću ja. Mata kategorički:’’Rekao sam NEKO je prdnuo!!!’’ Pa nakon dramske pauze:’’I prestani da se smeješ!’’ Posle samo minut: ’’Mama, ja zaista mislim da postoji i crveni Hulk! Je l da, da postoji?’’ Teške su to muke četvorogodišnjaka i pitanja na koja nije lako odgovoriti. Scena II: primila se deca da ih vodimo u ovo doba karantina u dvorište nekadašnjeg vrtića ’’Leptirić’’ (postojala su 4 sa nazivom ’Leptirić’ na teritoriji Starog Grada) u Pančićevoj da šutiraju loptu. Dolazimo pre neki dan kad tamo družinu dece predvodi tata Ciga, kojeg poznajem još otkad se Mata rodio i srećem ga sa sinom Nikolom redovno. Obojica debeljuškasti; obojici fali po nekoliko zuba a otac na prve naznake sunca vadi neke šatro pilotske naočare za sunce i ’’širi’’ se po kraju. I izigrava on tako deci i sudiju i trenera na uzbudljivoj utakmici po najvećoj prašini, tek će u jednom momentu:’’Eeeeee krastavčiću moj, mali, pasterizovani, zeleni!!! Eeeeee, ccc!’’, odmahuje tata Ciga glavom i gleda u pravcu svog sina. Meni smešno do zla boga i već sam mislila da će onako filmski da baci naočare na pod i zgazi ih. Nije to učinio. Šteta, scena bi bila kompletna a mali bi sigurno bolje primio poruku. Scena III: sedim sa Matom i Ianom na terasi u vreme policijskog časa, znači nakon 18č a već neka 7 nedelja za redom, kad Ian onako glasno:’’Ovde je sve glupo!!! Samo Maxi i frizeri rade! Hoću bre na more! Ili na bazen!’’ Scena IV: vraćam se sa Zvončicom iz šetnje pre policijskog časa, kad ispred naše zgrade, prolaze dve tinejdžerke kad će jedna drugoj:’’Znaš u ovoj zgradi je živeo Radovan Nastić! Znaš, Rale Bensedin!’’. Meni dobro vilica nije ispala. Vala Rale, legenda si prava Dorćola i klinke još uvek balave za tobom iako si se otuđio davnih dana u tom Gradu anđela, daleko, daleko od Dorćola.
4 Comments
Deki
14/9/2020 21:57:20
Policijski čas? Kao da je bilo pre 5 godina...navikne se čovek lako na dobro.
Reply
Vesna
14/9/2020 21:58:25
Ahaha, prosto da poželiš ponovo karantin! Epizoda sa Matom je najjača! 😂
Reply
Kristina Burton
14/9/2020 22:14:57
And my Oscar goes to Ian! On je bas jedno pametno date.
Reply
Rale Bensedin
14/9/2020 23:43:51
“Scena IV: vraćam se sa Zvončicom iz šetnje pre policijskog časa, kad ispred naše zgrade, prolaze dve tinejdžerke kad će jedna drugoj:’’Znaš u ovoj zgradi je živeo Radovan Nastić! Znaš, Rale Bensedin!’’. Meni dobro vilica nije ispala. Vala Rale, legenda si prava Dorćola i klinke još uvek balave za tobom iako si se otuđio davnih dana u tom Gradu anđela, daleko, daleko od Dorćola.” Eh, kako je ovo lepo cuti 😊😉❤️
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|