Velika Britanija, Engleska i naš mali gradić po imenu Northampton 30. novembra 2012. spuštala sam se avionom kroz oblake i London je zasijao lepši i veći nego ikad. Kao u uvodnoj sceni iz Petra Pana, ja sam bila velika, bela ptica koja nadleće krovove i dimnjake engleskih, viktorijanskih kućica a noćna svetla su se pomaljala kroz gustu mrežu oblaka i raspršene magle. Tower bridge je svetleo plavičasto-žućkastim lampicama i izgledao kao minijaturna lego-građevina iz bajki. Onda se prikazao i London Eye u svoj svojoj veličanstvenosti ogromnog crvenog kruga nad noćnim nebom nad Temzom, dok je visinama dominirala svetleća piramida sada najviše zgrade u Londonu. Potom se u sred velike tame, koju sam ja povezala sa Hajd parkom, pojavio šareni karusel i vrteške i zabavni park. I tada sam, već u letu, osetila da se Božić bliži i da smo nadomak novog doma. U međuvremenu, Deki i Aki su imali svoju avanturu i ''svoj način'' dolaska na ostrvo. Dok sam ja sletala na Heathrow, oni su preletali do Brisela i čekali Paul-a i njegov spasonosni kombi. Englezi ne bi bili Englezi kad ne bi uveli svoja pravila i svoj način, iako ostatak Evrope radi drugačije. Tako je Engleska jedina zemlja koja ne dozvoljava kucama i macama putovanje u aircraft-u, već samo u cargo-u. I nismo mogli tako nešto dozvoliti, zar ne?! Akija u prtljagu na hladnim, zimskim temperaturama, u strahu od nepoznatog. I tako je izbor pao na Paul-a, pet transport, kao jedina moguća opcija ulaska na ostrvo. Avionom od Varšave do Brisela, kombijem kroz Belgiju do Severnog mora, trajektom preko kanala i kopnom do Northamptona. Putovanje je za njih trajalo preko 14 sati i Dekijeva poruka u pola noći, po kiši, u sred nekog autoputa oslikava njihove dogodovštine:''Stali smo da Aki piški pa sad nastavljamo. Pada kiša, trešti U2. Ah, život na drumu! Gde si ti, love?'' Naša mala porodica se okupila 1. decembra 2012. oko 5 ujutro, u hotelu Ibis, u centru Northamptona. I noć je bila izuzetno hladna. Duvalo je sa svih strana u hotelskoj sobi i nas troje smo se ušuškali, pokrili jorganom do vrha hladnih nosića i zaronili u našu novu, englesku avanturu. Ključeve naše nove kuće na 59 Collingwood Road-u smo preuzeli 12. decembra, tačno u podne. I sa tri kofera, kesom iz IKEA-e i Akijem na povocu, stupili svečano preko praga. I avantura zvana ''kako se ponašati u kući'' je počela. U roku od 45min smo uspeli da izađemo svo troje iz kuće i da ostavimo ključeve od ulaznih vrata u kući. Naravno, ne našom krivicom. Teta-Val iz agencije je lepo rekla da se drugi set ključeva nalazi u kuhinji i moj dragi je poneo te ključeve. Samo s jednom malom začkoljicom: na drugom setu ključeva piše ''back alley''. No dobro. Sreća pa smo bar imali telefon te se dobri Samarićanin u vidu majstora-dekoratera stvorio za 15min i blamaža broj jedan je završena. Slučaj br. 2: raspremamo se mi tog istog dana, stižu nam stvari iz Varšave, ostatak nameštaja iz IKEA-e je već na spratu, i osećamo kako nam je hladno, pa hladno. I kreće problem: kako pojačati, zagrejati kuću? Tu se moj Deki upušta u silno proučavanje manuals-a za bojler, gas, pilot, poziciju 0, restart opciju; ukratko, u sve nepoznanice engleskog sistema grejanja. Mi, deca iz grada, znamo samo za centralno grejanje i nikada se nismo upuštali u programirano gas-grejanje, bojlere, niti šta slično. U želji da se ugrejemo, uspeli smo da nekako ugasimo grejanje!!! Panika samo raste. Šta ćemo sad u večernjim časovima bez grejanja, TV-a, interneta, u hladnoj, stranoj kući, bez sklopljenog nameštaja? Da pijemo čaj!!! Puno, puno čaja!!! To Englezi rade, e pa to ćemo i mi da uradimo! I prija!!! Uh kako samo prija ta topla, crna tekućina. U trenerkama, duksevima i čarapama ulazimo u naš nov krevet, pokrivamo se preko glave i završavamo naš prvi dan. Poslednje što vidim je moj dah u ledenoj sobi. Grejanje će stići narednog dana oko 18:00 časova. Do tada su sručene litre engleskog čaja, koji nikada nije bio ukusniji. Božićna histerija. U Engleskoj pripreme za Božić krenu od septembra, oktobra. I sve radnje počnu da vas bombarduju sa popustima, povoljnostima, pogodnostima, pečenim, polu-pripremljenim, filovanim ćurkama, x-mas pudinzima, rolnama ukrasnog papira, božićnim čestitkama i brussel spouts!!! E, pa to je novina za nas. Englezi uz pečenu ćurku, na X-mas day, jedu prokeljice! Ko bi rekao! Nismo doduše ni znali skroz od čega se pravi X-mas puding niti mince pie – koja se ispostavilo da je ipak slatka! I tako smo i mi uleteli u prazničnu atmosferu i spremali naš prvi British Christmas. I da, imali smo divnu ćurku od 5,5kg, kupljenu u poslednjem momentu u našoj lokalnoj radnji. Jeli smo je 4 dana a Aki je nakon toga rešio da bojkotuje svu drugu hranu koja ne sadrži ćuretinu. A najbolja stvar oko Božića nije bila ni hrana, ni tv program, ni osvetljenje i dekoracije, već to što je Deki bio kod kuće 10 dana, pa smo i po prilično ružnom i kišovitom vremenu uživali u našoj kući svaki dan.
6 Comments
Mama Marija
6/10/2017 23:42:17
Zasto ste se vratiliiiiii?!? :))
Reply
Deki
7/10/2017 00:34:04
Prva noc u nasoj kucici - jedini put kad sam zaspao i probudio se sa kapuljacom preko glave (a da se secam) :)
Reply
Kristina
7/10/2017 00:50:04
:) Hvala Maki na postu i posveti.Ja se uvek rado setim Northamptona.Uvek nam je bilo super kod vas.
Reply
Sue Flaherty
7/10/2017 06:23:26
aaw we miss you... and see your house everyday when we walk or drive down Cedar Rd to Collingwood.. it was Let-Out again so quickly!
Reply
Maja
7/10/2017 21:23:05
Hi Sue, I miss you too :) And Moya and Max and would love to meet the second son. I'm planning to come to NN to visit you all but can't promise when will that be. Would love to come with my boys too so they can all play together.
Reply
vesna
11/10/2017 21:49:46
Iako sam bila samo dva puta u Northamptonu , rado ga se secam, pogotovo bozanstvenih basta, nevidjenog rastinja i zelenila, vaseg dvoristanceta, Abington parka, Akija jos uvek u snazi...lepo je bilo!
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|