April u Beogradu nikad mirniji, lepršaviji, zanosniji, privlačniji. Poznajem devojku-umetnicu koja iz svog stana na Novom Beogradu skoro svako veče pušta Čolinu pesmu ''April u Beogradu'' sa terase dok se zlaćani zraci rasipaju po zgradama beskonačnih blokova. I deluje skroz magično. Mi opet sa naše terase na Dorćolu gledamo kako narandžasta lopta tone u zgradu u Tadeuša Košćuška a potom se nebo prošara ružičastim šarama i razvučenim cirusima u koje uranjaju krila ptica u svojim vrtoglavim poniranjima. Moj ptičiji svet postaje raznovrsniji i sad već polako ulazim u njihove svakodnevne rituale. Bella je tu pa tu; nigde ona ne ide, čak ima dana kada prati moja kretanja po stanu: dok radim na laptopu u spavaćoj sobi, eto nje na maloj terasi, gleda me pomno; kada odem do kuhinje sleti na sims prozora i čeka svoje zrnevlje; ako sam pak na terasi, sleti na ogradu i guguče. Volim njeno prisustvo i uliva mi spokoj. Počela sam da pratim i par vetruški kako krstare dorćolskim nebom. One elegantno levitiraju i prave velike krugove kao da osmatraju s visine potencijalni plen. Njihovo oglašavanje je suptilno, nenapadno. I prave su akrobate u vazduhu. Najbučnije su razne vrste svraka, koje se redovno okupljaju na krovovima. Divne su mi one dugorepke. Kad lete, lepezasto rašire rep i odmah krenu da grakću. Naš narod nije ljubitelj svraka, vrana, gavrana. Ali svrake su u Kini svete ptice - one su simbol sreće, radosti, pozitivne energije. Pre neki dan opazih Bellu na susednom krovu kako pažljivo promatra dve svrake. U momentu je delovalo kao da razmenjuju neke vesti:''Je li Bella, šta kažu, šta kažu, dokle ćemo da uživamo još bez ljudi?'' I dok se bavim pticama tokom trajanja policijskog časa, u vreme kada nam je dozvoljeno da pomolimo nos iz kuća obilazimo Dunav-Kališ-Dunav-Kališ pa u krug. Već znamo svaku travku i svaki kamen. Zvončica je uspela i da uskoči u Dunav nakon što je Mata šutnuo njenu lopticu u reku. I sama se iznenadila ali doplivala je bezbedno do obale a loptica ode nekud nizvodno u pravcu Pančevačkog mosta. Deca i Zvončica se nimalo ne bune u ovom karantinu. Naprotiv, uživaju i samo s vremena na vreme pomenu da im nedostaju drugari iz vrtića. Mata nam naučio da piše a Ian već savladao gradivo za 1. razred te će biti dosadno kad se naredne godine krene u isti. Vanredna stanja izmame i raznorazne likove a ovog puta ne mislim na političare, medije i slično već na naš komšiluk. Svaki dan neki nesrećnik drži 'besedu na gori' sa svoje terase i to ume da traje satima. Ne vidimo ga, samo ga čujemo sa obližnje zgrade i verujem da će komšiji iznad njega uskoro dozlogrditi i da će ga politi vodom. Drugi lik već nedeljama u 20č nakon aplauza medicinarima pušta ''Bože pravde'' preko moćnih zvučnika i to nam je signal da se povučemo u stan. Ali ako zanemarim ove 'nesrećnike', Beograd je sad predivan. Centar grada je prazan. Nema bašta od kafića; Kosančićev Venac deluje kao predratni Beograd sa kaldrmom kojom prođe po koja kuca; divno je i za fotografisanje, divno je i za šetnju, divno je za upijanje svih prolećnih mirisa, divno za opuštanje.
6 Comments
Kristina Burton
13/4/2020 20:56:16
Divan post! April u Beogradu budi lepa secanja, volela bih da se i ja prosetam Knezom. Da vidim Bellu i popijem kafu na jednom Dorcolskom balkonu.:) A najvise bih volela da vas sve zagrlim i izljubim!x
Reply
Deki
13/4/2020 21:27:34
Uživancija u danima mrmota. I hvala bogu da imamo našu terasu za duge policijske dane. Stvarno šetnja gradom ovih dana izgleda kao vremeplov. Povratak u dane kad se pivo pilo iz dragstora a sladoled kupovao na trafikama. Samo nam još nedostaju kiosci sa viršlama za potpun ugođaj :)
Reply
Slavica
13/4/2020 23:41:23
Predivno!!! Ulepšala si mi veče!!! Dirnulo me je duboko, tako je lepo napisano a tek fotke sa dečacima i kucom, lepota življenja.....još sve to gledati iz moje perspektiva karantina koji upravo traje toliko dugo da sam skoro zaboravila lepotu aprila u Beogradu!!! Hvala Ti, vratila si mi sećanja i oživela snove.
Reply
Slavica Petrović
13/4/2020 23:48:10
Predivno!!! Ulepšala si mi veče!!! Dirnulo me je duboko, tako je lepo napisano a tek fotke sa dečacima i kucom, lepota življenja.....još sve to gledati iz moje perspektiva karantina koji upravo traje toliko dugo da sam skoro zaboravila lepotu aprila u Beogradu!!! Hvala Ti, vratila si mi sećanja i oživela snove.
Reply
Slavica Petrović
13/4/2020 23:49:02
Predivno!!! Ulepšala si mi veče!!! Dirnulo me je duboko, tako je lepo napisano a tek fotke sa dečacima i kucom, lepota življenja.....još sve to gledati iz moje perspektiva karantina koji upravo traje toliko dugo da sam skoro zaboravila lepotu aprila u Beogradu!!! Hvala Ti, vratila si mi sećanja i oživela snove.
Reply
Mama Marija
14/4/2020 22:38:49
Како се појачала носталгија код мене након априлског састава.. Дивни сте, дечаци порасли ко из воде, сви окружени животињама и цвећем. Пуно,пуно пољубаца од сад петочлане екипе ;)
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|