I ove nedelje su aktuelne visoke temperature praćene poslepodnevnim monsunskim kišama, nepogodama i potom isparavanjima. Teško se diše, svi smo ulepljeni i plivamo beogradskim ulicama sada u japankama umesto čizmicama a meni se čini da su ljudi nekako omamljeni i da se ponašaju ’’out of ordinary’’. Danas je moj suprug doveo decu iz vrtića u sledećem izdanju: Matu u komplet pidžami (kratak rukav sa motivom palmi) a Iana u totalno drugoj majici i šortsu nego u kojim je jutros napustio dom. Mata liže sladoled a Ian nosi plastičnu kesu sa garderobom. Šta se desilo? Vaspitačice su zaboravile da presvuku Matu nakon popodnevnog spavanja i niko nije ni provalio da je u pidžami a Ian se toliko zaigrao sa drugarima ’’Detektiva’’ da nije stigao do WC-a na vreme! Bože, kao da ima 2 godine!!! Kažem ja da vreme na sve čudno utiče. Ostatak naše proširene porodice je odlično. Zvončica je sterilisana prošle nedelje i nakon jednog dana je bila k’o nova. Samo gura fazon jedne obrijane noge i malo tirkiznog momenta na stomaku. Luđa je nego ikad i prema svima nama se veoma zaštitnički ponaša. Deca ne smeju ni metar da se pomere a da ona ne krene da cvili i panično skače. Kao ovčarski pas, mora sve nas ’’ovce’’ da okupi. A papagaji udomljeni! Stevica je otišao u dom kod divne teta Goce a Vladica kod Dekijeve fizio-terapeutkinje. Dobijamo izveštaje redovno a Vladica, preimenovan u Rafu, je dobio i devojku Nenu. Sav je pažljiv i suptilan, vidi se da dolazi iz dobre kuće J Roditelji, Bole i Srna sad malo pate i ne krešte kao obično, al’ Deki je uveren da će nove bebe stići za tili čas. Radujemo se ovih dana iz više razloga. Tetkino Žabino, Kosta, je maturirao i danas posle svih peripetija polagao i poslednji prijemni ispit iz matematike. Probaću da ne spominjem ministra prosvete i ceo skandal oko ’’curenja’’ testova u javnost kao i stresa kojim su izložili i tu sirotu decu i njihove roditelje a vala i tetke. Neću spominjati ni zamenika gradonačelnika Beograda koji nam je raskopao ceo grad i nas na Dorćolu bukvalno zatvorio u geto. Neću, jer ima veselijih tema i iako je mojoj mami juče trebalo sat i po vremena da sa Voždovca dođe na Dorćol a potom da prepešači pola grada da bi se vratila jer nakon neviđenog nevremena grad je bio poplavljen a taksisti nisu hteli da voze, mi smo se divno proveli juče u pizzeriji Botaco na proslavi njenog 71. rođendana, Kostine mature i Kristininog završetka nižih razreda osnovne škole. Jeste da smo se zbog vremena 3 puta selili po bašti i na kraju zbog ’’grada’’ završili unutra, nije nam se pokvarilo raspoloženje. Smejali smo se više nego inače. Mama je popila mojito koktel, Kosta nas zasmejavao pričom da sledeće godine ide u selo Kušiće da bere maline, 30 din po kilogramu a zamisli Tetka smeštaj i hrana plaćeni! Baka Nadica je nudila konobara da proba pšenično pivo i otkrije razliku između lagera i pšeničnog jer je momak skoro počeo da radi J Deki nas je zabavljao pričom da čeka da dobije posao finansijskog menadžera u hotelu ’’Mona’’, našem monolitu preko puta zgrade, da će mu office biti na terasi a da ćemo potom svi imati obezbeđen smeštaj u hotelu ’’Mona’’ u Kušićima te Kosta može do mile volje da bere maline J
I evo odgovora iz naslova posta ’’Zašto se isplati biti fin’’. Vozimo se danas 26 busom do Bulevara i na Trgu uđe bakica i Deki joj ustupi mesto pored mene. A bakica preslatka: skroz seda, ali lepo isfrizirana, sa naočarima za sunce i karminom na usnama, u košuljici na plavo-bele prugice, belim pantalonama i sasvim modernim cegerom (bez točkića). I raspriča se bakica a meni bi super simpatična. Kaže kako voli da dolazi u Maksi u Čika Ljubinoj jer joj se tu sviđa izbor domaćih proizvoda, ali da najviše dolazi tu jer je osoblje ljubazno (oni kod Kalenića su grozni). Ostala je udovica a sin i unuci joj žive u Americi. Kaže, retko ima posetioce jer ih mrzi da se penju stepenicama u njenoj zgradi preko puta Elektro-tehničkog fakulteta iz 1928. godine a da ona sa 91 godinom nekoliko puta dnevno pređe tih 106 stepenika. Da voli život, da radi vežbe i da konačno ima vremena sebi da se posveti. I da u životu treba biti fin i ljubazan jer ona ne veruje da ’’ovo vreme i Vesići’’ menjaju ljudsku narav već da ta narav čuči u njima odavno samo su sada pokazali svoje pravo lice. I ispričasmo se bakica i ja svih 20min koliko je autobusu trebalo da se probije od Narodnog pozorišta do Pionirskog parka, tačnije jednu stanicu. Divna bakica i tako puna života i osmeha. I vidite, isplati se biti fin i nasmejan. Uz obavezan karmin J I za kraj današnjeg posta citat jednog od mojih omiljenih pisaca. ’’Moj doživljaj stvarnosti je zbog toga, u neku ruku, izmenjen. Skočio sam sa stene i baš kada je trebalo da dodirnem tlo, desilo se nešto neverovatno: shvatio sam da postoje ljudi koji me vole. A kada je čovek voljen na takav način, sve postaje drugačije. To ne umanjuje užas pada, ali mu daje novi smisao. Skočio sam sa ivice, i tada, u poslednjem trenutku, nešto je poseglo za mnom i uhvatilo me u vazduhu. To nešto ja definišem kao LJUBAV. To je jedina stvar koja čoveka može da zadrži da ne padne, jedina stvar koja je dovoljno moćna da negira zakon gravitacije.’’ Mesečeva palata, Pol Oster
5 Comments
Kristina Burton
20/6/2019 21:42:47
Zivela ljubav, maturnati i tetke!:)
Reply
Deki
20/6/2019 22:22:03
Eto Maja nije napomenula zasto bi se jos nekom isplatilo da je bio/la fina danas, ali... Posle rezervisanja nove sofe (bice sigurno jos reci i slika o tome), resili smo da se castimo ruckom u Maderi. Udjosmo nas dvoje u bastu, super nema guzve, moci cemo za neki lepi sto, pomislih. Kad, eto i sefice sale/domacice... dobro nas nije "pozdravila" sa: "Kuda Marsovci?" ili "Narodna kuhinja vam je 100m nize". Posle 10 sekundi njenog odmeravanja i snimanja naseg outfita, resila je da mozda ipak imamo da platimo za kiselu vodu pa se udostojila da nas pita sta zelimo. Promucah "sto za dvoje za rucak". Ona se osvrte i, kao da je sve popunjeno, pokaza na neki bedni stocic u sred srede koji vise lici na pomocni stalak za salvete i stolnjake. Ajd, sedosmo mada smo se vec zagledali da zbrisemo do Cakija. Stize i jelovnik na kojem se kao jelo dana umesto zeljenih sarmica od zelja ili slicnog nasla lepeza ponude spargli i paskanata u svim mogucim nejestivim kombinacijama. Bila je to spargla koja je prelila casu pa ustasmo i odosmo na burek kod Bobeta... za sve pare!
Reply
Nina
20/6/2019 23:55:21
Samo zamišljam Matu i Iana u neplaniranim outfit-ima u povratku kući i smejem se!
Reply
zet
21/6/2019 00:17:29
Delkijev bonus track je toliko upečatljiv da se nadam da je uvod u poseban blog.
Reply
Мама Марија
1/7/2019 06:04:22
Предоброоооооооо 😁😁😁
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|