BORKOVACPre izvesnog vremena gledala sam neki prilog o sremskoj kuhinji i intervjuisali su ženu koja se udala za Sremca a rodom je sa juga Srbije. I pitaju je šta se njoj najviše dopada u Sremu, a ona veli: ''Samo sam ovde lepa, pa debela!'' E tako sam je i ja osećala prethodna tri dana u Borkovcu, nadomak Rume, na samo 50km od Beograda. Pravo otkriće i sjajno mesto za weekend break. U borovoj šumici, na svega 400m od Borkovačkog jezera i samo 3km od centra Rume nalazi se Hotel i spa centar ''Borkovac''. Iako mu je kategorizacija 3 zvezdice, sobe su nove, uređene s ukusom, prostrane, sve imaju terasu a najveći šarm hotela je unutrašnji bazen koji gleda na borove i ima izlaz na spoljašnju terasu sa ležaljkama, raznim ljuljaškama i to sve u prirodnoj ''Pino Silvestre'' mirisnoj noti. Spa centar nudi saune, đakuzi, tepidarijum i sve vrste masaža i kozmetičkih usluga. Restoran hotela zaista nudi najbolju hranu i ogromne porcije, te su im kapaciteti ogromne terase popunjeni i tokom ručka i večere. Hotel nije osmišljen za zabavu dece, jer nema ni igralište, ni neku igraonicu ALI naš Mata je primer da deci sve te gluposti ne trebaju kad imaš sledeće elemente: bazen, bazen i baaaaaaaaaaazen! Potom šumicu u kojoj se skupljaju najzanimljiviji puževi od malih poljskih, preko onih sa džinovskim kućicama do narandžastih golaća. Pritom se u jezeru ribe bukvalno utrkuju oko zalogaja hleba i iskaču na površinu vode. Zatim je tu NJIVA. Deci je danas teško objasniti da je dugačak put od njive do trpeze i šta je to pšenica i mlin i kako dobijamo brašno za palačinke i da kukuruz nije samo ono što kupujemo u ''Pećina'' kokicama ili gurnemo u mikro-talasnu. A otkud taj mali raj i kompleks baš tu. Ljubazan taksista Bane, poreklom iz Like, objasni meni ceo istorijat Rume ali i objekata koje pripadaju njenoj opštini. Naime, još u doba komunizma na mestu današnjeg hotela postojao je stari restoran u koji su često dolazili direktori socijalištičkih preduzeća na dobru klopu, malo pokera i malo više prave Ciganske muzike. Nije bio baš bordel, ali recimo da su tamo svi bili prilično opušteni. Današnji hotel je u vlasništvu mlađeg brata lokalne porodice Dr...ć (da ne otkrivam baš sve), koji je vremenom restoranskoj zgradi dodao spa centar i novu zgradu za smeštajne kapacitete. Dok se nekad u Borkovcu slavio 1. maj i bio omiljeno izletište Rumljana, sada je malo više ''uglađen'' i doteran, ali i dalje neverovatno šarmantan. U hotelu možete iznajmiti i bicikle za razgledanje okoline a nude i obilaske Fruške Gore. Da ne dužim, eto tople preporuke za brz beg iz grada. A najbolju preporuku je zapravo dao Mata kad sam ga drugo jutro našeg boravka pitala šta radi na terasi:''Mama, ja malo uživam.''
4 Comments
I ove nedelje su aktuelne visoke temperature praćene poslepodnevnim monsunskim kišama, nepogodama i potom isparavanjima. Teško se diše, svi smo ulepljeni i plivamo beogradskim ulicama sada u japankama umesto čizmicama a meni se čini da su ljudi nekako omamljeni i da se ponašaju ’’out of ordinary’’. Danas je moj suprug doveo decu iz vrtića u sledećem izdanju: Matu u komplet pidžami (kratak rukav sa motivom palmi) a Iana u totalno drugoj majici i šortsu nego u kojim je jutros napustio dom. Mata liže sladoled a Ian nosi plastičnu kesu sa garderobom. Šta se desilo? Vaspitačice su zaboravile da presvuku Matu nakon popodnevnog spavanja i niko nije ni provalio da je u pidžami a Ian se toliko zaigrao sa drugarima ’’Detektiva’’ da nije stigao do WC-a na vreme! Bože, kao da ima 2 godine!!! Kažem ja da vreme na sve čudno utiče. Ostatak naše proširene porodice je odlično. Zvončica je sterilisana prošle nedelje i nakon jednog dana je bila k’o nova. Samo gura fazon jedne obrijane noge i malo tirkiznog momenta na stomaku. Luđa je nego ikad i prema svima nama se veoma zaštitnički ponaša. Deca ne smeju ni metar da se pomere a da ona ne krene da cvili i panično skače. Kao ovčarski pas, mora sve nas ’’ovce’’ da okupi. A papagaji udomljeni! Stevica je otišao u dom kod divne teta Goce a Vladica kod Dekijeve fizio-terapeutkinje. Dobijamo izveštaje redovno a Vladica, preimenovan u Rafu, je dobio i devojku Nenu. Sav je pažljiv i suptilan, vidi se da dolazi iz dobre kuće J Roditelji, Bole i Srna sad malo pate i ne krešte kao obično, al’ Deki je uveren da će nove bebe stići za tili čas. Radujemo se ovih dana iz više razloga. Tetkino Žabino, Kosta, je maturirao i danas posle svih peripetija polagao i poslednji prijemni ispit iz matematike. Probaću da ne spominjem ministra prosvete i ceo skandal oko ’’curenja’’ testova u javnost kao i stresa kojim su izložili i tu sirotu decu i njihove roditelje a vala i tetke. Neću spominjati ni zamenika gradonačelnika Beograda koji nam je raskopao ceo grad i nas na Dorćolu bukvalno zatvorio u geto. Neću, jer ima veselijih tema i iako je mojoj mami juče trebalo sat i po vremena da sa Voždovca dođe na Dorćol a potom da prepešači pola grada da bi se vratila jer nakon neviđenog nevremena grad je bio poplavljen a taksisti nisu hteli da voze, mi smo se divno proveli juče u pizzeriji Botaco na proslavi njenog 71. rođendana, Kostine mature i Kristininog završetka nižih razreda osnovne škole. Jeste da smo se zbog vremena 3 puta selili po bašti i na kraju zbog ’’grada’’ završili unutra, nije nam se pokvarilo raspoloženje. Smejali smo se više nego inače. Mama je popila mojito koktel, Kosta nas zasmejavao pričom da sledeće godine ide u selo Kušiće da bere maline, 30 din po kilogramu a zamisli Tetka smeštaj i hrana plaćeni! Baka Nadica je nudila konobara da proba pšenično pivo i otkrije razliku između lagera i pšeničnog jer je momak skoro počeo da radi J Deki nas je zabavljao pričom da čeka da dobije posao finansijskog menadžera u hotelu ’’Mona’’, našem monolitu preko puta zgrade, da će mu office biti na terasi a da ćemo potom svi imati obezbeđen smeštaj u hotelu ’’Mona’’ u Kušićima te Kosta može do mile volje da bere maline J
I evo odgovora iz naslova posta ’’Zašto se isplati biti fin’’. Vozimo se danas 26 busom do Bulevara i na Trgu uđe bakica i Deki joj ustupi mesto pored mene. A bakica preslatka: skroz seda, ali lepo isfrizirana, sa naočarima za sunce i karminom na usnama, u košuljici na plavo-bele prugice, belim pantalonama i sasvim modernim cegerom (bez točkića). I raspriča se bakica a meni bi super simpatična. Kaže kako voli da dolazi u Maksi u Čika Ljubinoj jer joj se tu sviđa izbor domaćih proizvoda, ali da najviše dolazi tu jer je osoblje ljubazno (oni kod Kalenića su grozni). Ostala je udovica a sin i unuci joj žive u Americi. Kaže, retko ima posetioce jer ih mrzi da se penju stepenicama u njenoj zgradi preko puta Elektro-tehničkog fakulteta iz 1928. godine a da ona sa 91 godinom nekoliko puta dnevno pređe tih 106 stepenika. Da voli život, da radi vežbe i da konačno ima vremena sebi da se posveti. I da u životu treba biti fin i ljubazan jer ona ne veruje da ’’ovo vreme i Vesići’’ menjaju ljudsku narav već da ta narav čuči u njima odavno samo su sada pokazali svoje pravo lice. I ispričasmo se bakica i ja svih 20min koliko je autobusu trebalo da se probije od Narodnog pozorišta do Pionirskog parka, tačnije jednu stanicu. Divna bakica i tako puna života i osmeha. I vidite, isplati se biti fin i nasmejan. Uz obavezan karmin J I za kraj današnjeg posta citat jednog od mojih omiljenih pisaca. ’’Moj doživljaj stvarnosti je zbog toga, u neku ruku, izmenjen. Skočio sam sa stene i baš kada je trebalo da dodirnem tlo, desilo se nešto neverovatno: shvatio sam da postoje ljudi koji me vole. A kada je čovek voljen na takav način, sve postaje drugačije. To ne umanjuje užas pada, ali mu daje novi smisao. Skočio sam sa ivice, i tada, u poslednjem trenutku, nešto je poseglo za mnom i uhvatilo me u vazduhu. To nešto ja definišem kao LJUBAV. To je jedina stvar koja čoveka može da zadrži da ne padne, jedina stvar koja je dovoljno moćna da negira zakon gravitacije.’’ Mesečeva palata, Pol Oster |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|