Poslednji dan jula meseca a mi i dalje trčimo između pljuskova i svaki dan proveravamo da li će nam pravo leto zakucati na vrata. Meni u gradu i ne smeta što nema 40C, ali malo komplikuje vikende i izlaske s decom kada vas iz vedra neba zadesi potop. No, na sve se mi damo naviknuti i prilagoditi. Deca su nam u hiper aktivnoj fazi i teško ih je obuzdati. Mata nešto nije u ljubavi sa mnom prethodnih nedelja. Samo tata, pa tata, pa moj tata. Čak nema više ''maaaaamaaa'', već samo ''taaaaaaataaaaa''. Ian je pre neko veče zaključio da se ta promena desila kada se tata vratio sa sedmodnevnog puta iz Varšave. Može biti. Samo ja ni kriva ni dužna ostadoh u Matinoj nemilosti i pomalo zbunjena tim ponašanjem. Dobro, puštam ga još koju nedelju a onda mama mora da se vrati u modu :) Zato me Ian teši i kaže: ''Mama ja te volim i možeš mene slobodno svako veče da uspavljuješ.'' Hoću sine, ništa ne brini - ti, ja i ranac pun SkyLandera, nindža kornjača i ostalih aktuelnih junaka od kojih se Ian ni noću ne odvaja (u slučaju da se Mata prvi probudi i krene da mu mažnjava). Trudimo se da svaki vikend imamo neki novi sadržaj i da zapravo obilazimo stara mesta, ali u novom kontekstu. Tako smo tokom jula konačno otišli porodično u Javni akvarijum i tropikarijum, koji je osnovao moj davnašnji drug Bane. Mislim da se nismo videli jedno 15 godina a pri ponovnom susretu pitam ja njega da li me prepoznaje dok se spuštao stepenicama sa gornjeg sprata nekadašnje mesne zajednice na Dedinju u kojoj je maršal Tito glasao (za samog sebe ;), a Bane odgovara: ''Prepoznao sam tvoju energiju još sa vrata!'' :))) Tako se prepoznaju srodne duše i veliki ljubitelji životinja. A ''ribe'' se još lakše prepoznaju. Dok si rekao keks, deca su se razbežala po carstvu podvodnog sveta i raznih gmizavaca, vodozemaca.... A onda se Ian samo okrenuo i uzviknuo: ''Mama vidi ovu malu, slatku zmiju!'' Ah, sine, božanstvena je i ne, nećemo je nositi kući i sunčati nekoliko dana nedeljno na terasi, molim te je odmotaj sa vrata i vrati čiki. Teško žabu u vodu naterati! Bane i ja sad smišljamo neke zajedničke akcije i donatorske večeri (ne organa, već para ;) za opstanak ovog malog raja, te vas blagovremeno obaveštavam o datumima i zbivanjima. U neposrednoj blizini Javnog akvarijuma je i božanstven Topčiderski park. Već sam pisala o parku, ali me svaki put oduševi i svaki put otkrijemo neki novi kutak. Ovog puta su se deca raspametila malim igralištem iza crkve Sv. Apostola. U senci drveća, iza apside crkve, sakriveno od pogleda je sjajno drveno igralište. Eto male preporuke. Još ima isečenih panjeva od kojih su napravili lep piknik round table i male stoličice. I jul ne bi bio potpun bez proslave Malenkicinog (Kristininog) rođendana na Kosmaju. Tetkino dete napunilo već 10. godina i prava je šmizla u haljinicama koje joj baka Goca a sada i ja tradicionalno kupujemo svake godine. Vreme nas je i u tu nedelju poslužilo, mada se poslepodne mrštilo i mrštilo. Uvek je divno u prirodi, na vazduhu. A i najlakše je tako s decom. Pustimo ih da se izjurcaju, izdivljaju. Nema gde da izlete na ulicu, mogu samo da se izgrebu po kojekakvom žbunju. Krajem jula je i naša godišnjica braka. Vala treća po redu! Jeste da smo već čitavu deceniju zajedno, ali smo se odnedavno ''ozvaničili'' :)) Ove godine smo morali decu da razdvajamo za čuvanje - Ian kod bake & dede na Vračar a Matu je čuvala babysitterka iz sjajnog Babysitter's Club. Sve vam je jasno koliki su anđeli u duetu :) Mogao je Mata do prekosutra da se duri, ali neće mi uskratiti večeru i izlazak sa sopstvenim suprugom :) Iskoristili smo veče za obilazak Kosančićevog Venca, koji je sav u novom ruhu, gotovo neprepoznatljiv. Fasade okrečene, doterane, kaldrma i neke nove kocke preslagane, čak i bašta ''Kornjače'' premeštena na drugu stranu ulice da se bolje vidi reka i zalazak sunca. Hipster fazon skroz :) I za kraj, moja divna Subotica. To je i mamina Subotica i Vesnina Subotica, to je naš gradić na severu koji budi u nama najjače emocije i kojem se uvek rado vraćamo. I Subotica za mene ima neko novo ruho. Drugačije je doživljavam i drugačije gledam na njene doterane fasade, na neka stara dvorišta sa renoviranim stanovima u kojima bi se i Alisa osećala kao u zemlji čuda kada baci pogled ka tavanici i shvati da još postoje drvena vrata visine 3,5 metra. I kada se noću čuje zvuk drndavog motocikla kako piči ulicom a ujutru vas budi potmulo gugutanje sa krova. Svaki put bih na severu Bačke i plakala i smejala se. Sada gledam Iana kako razvija isti istraživački duh kao moj i kako se sad on zavlači po avlijama, podrumima i trošnim stepenicama tražeći stvorenja koja šuškaju i cvrče.
3 Comments
Ostrvo kornjača dugih vratovaDanas ima više razloga za slavlje. Novak Đoković, Nole-car, osvojio je Wimbledon nakon 15 meseci stagniranja u karijeri, dok su Francuzi osvojili svetski kup u fudbalu. U našoj kući opet promene: Mata je ostavio dudu pre desetak dana tako što je mačak Marko odneo istu da bi mogao lepše da lala. Mačak Marko je crno-beli mačak ispred zgrade, koji spava na simsu komšinice u prizemlju i dovodi u red ostalu mačeću družinu u Solunskoj te ga prozvaše Amerikanac (objašnjenje sledi: pitam ja komšinicu a zašto Amerikanac? Odgovor beše: Pa sve ih je sredio kao Amerikanac! Misli se na ostale mačke a zvuči kao loš vic o Muji koji ih je sve nadmudrio :) Elem, mi ga zovemo Marko po priči Nataše Bartule u izdanju Kreativnog centra i krivimo ga za iznenadni nestanak dude.) Na Mati se ovog vikenda zalomila i druga muka: skinuli smo pelene! Sad Mata vrišti kad omaši nošu, pa mama vrišti što mora da riba, tati muka od svega a Ian zeki Matu i viče: ti si mala beba! I naravno ne pomaže time. Tako da nam je veoma zanimljiva situacija u kući. Samo još da dodam da sam pre 5 dana kupila i divnu sivu beržeru i tabure da se zavalim, čitam i odmaram umorne noge. Al' sam izabrala momenat, svaka mi čast! Skrenuh ja sa teme uveliko, dešava se. Na nagovor mame Marije, uzeh da napišem par utisaka i sa ovogodišnjeg letovanja iako mi zbog Akija nije do pisanja i sve mi se čini da ne mogu dve pristojne rečenice da sastavim. Kefalonija, slede utisci i fotke... Ovo leto u Srbiji ne liči na leto. Svi krive Putina i rasterivanja oblaka sa područja Rusije za vreme trajanja prvenstva te nam braća Rusi poslaše oluje, kiše, gromove. Mi pobegosmo poslednjih deset dana juna u predivnu Grčku da se malčice odmorimo od potopa i lošeg vremena. Uspeli smo, delimično. Dok su dobar deo Evrope i Halkidiki pogodile poplave, mi smo se na ostrvu izvukli sa dva kišna dana. Nije loše. Kefalonija je izmišljeno ostrvo u Jonskom moru, sa neverovatnom tirkiznom bojom mora i dobrim delom netaknutom prirodom. Svi koji ste gledali film ''Mandolina kapetana Korelija'' ili čitali istoimenu knjigu, zaboravite na usnimljene predele jer je stvarnost mnogo lepša :) Brdovito ostrvo ima svega oko 30,000 stanovnika i najvećim delom je obnovljeno nakon razornog zemljotresa 1953. godine. Na Kefaloniji smo izabrali prilično udaljen i izolovan Ionian Sea resort, blizu Xi plaže, na preporuku moje kume i nismo se prešli. Prvi put smo otišli sa decom u all-inclusive tip letovanja i toplo preporučujem svima sa sitnom decom koja jedu, spavaju, izvoljevaju u različito vreme. Resort je zadovoljio sve naše, čitaj dečije, potrebe: blizina peščane plaže sa plićakom par kilometara, 3 bazena + aqua park, veliko dečije igralište, odlična kuvana hrana za sva tri obroka + beskonačno tri vrste sladoleda za klince i beskonačno točenje razvodnjenog Zorba piva za roditelje (da smo bure popili, ne bismo se napili! hi hi hi). Bitna stavka: mini, mini, ali baš mini market i suvenirnica u sklopu hotela - prevedeno: nema mami-para na plaži, šetalištu i slično, jer su deca u stanju da kupe ne samo set plastičnih kofica i lopatica po simboličnoj ceni od 20EUR već da vas bukvalno unakaze novčano do kraja godine jer je mrežica za raka upravo to što mu treba jer se nikad ne zna kada će Sebastian da izroni (šalu na stranu, Ian stvarno pronašao raka, bolje rečeno račića u školjci)! Mi smo imali sreće pa su nas smestili u potpuno novu zgradu sa sea-view! Uh, a sea view toliko znači! Ušli mi u sobu, ja raskrilila zavese, izašla na terasu a na morskom plavetnilu usidren jedrenjak. K'o sa razglednice. Sve pare za sea view, ozbiljno! Dodatni šarm resort-u daju 3 buvarice tj. čupave crne kuce i jedna žuta tigrasta maca. Lele, ako nisam spakovala po 10 viršlica/kobasica/mesa za svaki obrok da nahranimo 'sirote' kuce kojima se tiba vuče po podu :) Do kraja letovanja je jedna spavala ispred naših vrata :) Mica mala sa sedim brkovima. I da završim za dečije preporuke: svako veče mini disko! Od Ram-zam-zam smo svisnuli Deki i ja načisto, ali Mata i Ian uvežbali zato koreografiju i proširili repertoar na poljskom. A da, 90% gostiju su Poljaci. Samim tim i animatorke, koje vas jure za aqua fitness i ostale zanimacije. Tu su i tematske večeri za odrasle, koje smo mi uredno preskakali. Dovoljno je bilo čuti Džordža tj. Georgiusa kako na klavijaturama 'sili' sirtaki i da zaključimo da je mesečina sa naše terase ipak mnogo pogodnija za čula. Ali ko voli, nek izvoli. I sve bi bilo sjajno i bajno da mene ne svrbe stopala. Jesam ja zamislila ''penzionerski'' odmor gde se zabodem u pesak i ne mrdam, ali... Uplatih ja već iste večeri celodnevni izlet na čuvenu plažu Mirtos i do mestašceta Assos. Deki već prevrće očima, al' kao ajde (neka bude po mom). Krenuli mi busom a krenule i krivine kad se sa špica zaliva seče ka Mirtosu. Brdovito ostrvo. Ja fotkam, divim se, gledam niz velikih belih vetrenjača kako se pomaljaju kroz oblake na vrhovima planina, pogledam dečake a Deki zeleni u licu. Samo što nije bacio peglu. O živote! Ne verujem! Pa otkud tebi mučnine na krivinama??? Vadi kesu za svaki slučaj, već vidim pakao od dana u najavi. Proklinjem sebe i mislim se - aman ženo uplati sama jednom odmor pa radi i idi gde hoćeš. Šta je, tu je. Deki nekako izdržao do Asosa a deca oduševljeno krenula ka kristalno-čistoj vodi. Vadi brzo kupaće, ajmo Iana, sedi sine tu i čekaj da presvučem Matu. Sedi Ian u plićaku, baca kamenčiće, ja se nekako spremih, krenem u vodu i ugledah da Ian sedi na nekom bodljikavom morskom stvorenju. Šta je bilo u pitanju, pojma nema, kao neka glistica-krastavac sa bodljicama - al' ja kao okrenem celu priču na šalu, pokažem Ianu morsko stvorenje, on tu kao iskolači oči, ja ga povedem da plivamo i tu kreće njegova drama:''Peče me mama guza, peeeeečeeee me!!!'' Izašli na obalu, gledam, pipam, ništa ne vidim. Dreka se nastavlja.... Dejan još ni boju u licu nije povratio a sad već imam slučaj za dr. br. 2. Ooooo, spaliću se! Mata mirno sedi, lepo baca kamenčiće, njemu i meni najdivnije na svetu! Moje dete, vidi se odma' :)) Ova ostala dva kilavka već razmišljam da vodim kod lokalnog vrača, šamana, šta god, jer doktora naći nećemo. Pošaljem ih umesto toga u prodavnicu da se obojica smire, jer ne zna se koji je veći kupoholičar. Vraćam se do malog deteta na obali mora a malo dete napunilo kupaće gaće jednim veeeeelikim paketom za mamu. O zemljo, otvori se! Da bih sačuvala nerve, ostavih prevučenu i namirenu porodicu u kafiću na obali a ja iza ćoška zamaknu u 'Lemon tree' da bacim sve pare na lokalne proizvode. Za Mirtos plažu je dovoljno reći da su oba deteta zaspala pa smo ih nagurali u hladovinu jedine kućice koja je trebalo valjda nekad da bude za ležaljke a ja provela jedno sat vremena u moru dok me talasi nisu izbacili i saopštili ''Dovoljno za danas, vrati se deci!''. Izlet, pa skoro završen :)) Ianu i Mati je najveći utisak letovanja Voja! Još u 4 ujutru na aerodromu u Beogradu smo se našli u redu sa Kaćom i Đoletom i njihovim sinovima Momom i Vojom. Svi u istom sosu - sa dečacima na moru! Postadoše drugari na recepciji hotela dok su se jurcali u iščekivanju ključeva od soba. I sve posle bi jednostavno: ruka u ruku i pravac plaža! Deci više od toga nije potrebno. Tako da se moja malenkost primirila, pustila decu da uživaju, lopataju po pesku, melju čips i izvlače igračke iz grčkih sladoleda. Oni srećni, mi presrećni. A moj najveći utisak sa Kefalonije su ogromne morske kornjače u Argostoliju! Svi spominju susedni Zakintos i neku plažu gde kornjače polažu jaja a niko ih nikad nije video. Zato pravac Kefalonija! Odmah se setih Alberta, Aninog supruga iz Barselone, koji je fasciniran ovim stvorenjima. Zaista su za svako divljenje! Kao neka praistorijska bića izrone svojim velikim glavama i dugim vratovima i čekaju ribare da im bace ostatke današnjeg ulova. 12 ovakvih kornjača patrolira marinom u Argostoliju. Mali savet - svratite na obližnju pijacu, kupite preukusno grčko voće i uživajte u stvorenjima iz morskih dubina. AKI
Aki je preminuo u subotu 30. juna sa punih 15 godina i tačno 15 dana. Jutros je stigao ponovo kući i evo posmatram ga sada na polici u dnevnoj sobi i razmišljam kako tako jedan veliki, zanimljiv, buran, energičan život stane u tako malu posudicu?! Ali moja sećanja na njega neće živeti na polici, niti u urni, već će živeti u mojim i Dekijevim pričama, fotografijama, filmićima a njegov pepeo će biti posut Dunavom te će moj mali hrabri psić ploviti nekim drugim vodama i ispisati neke nove avanture.
Kaže moja sestra ''Napiši knjigu o Akiju.'' Možda i hoću jednog dana. Do tada evo jedne epizodice iz našeg engleskog gostovanja:
1. maj 2013 Ah, divnog li dana i vremena!!! Sunčano, prelepo, bez oblačka. Mada je jutros bilo -2C stepena i stopalce mi se smrzlo kada je neoprezno izvirilo ispod jorgana. Varljivo je ovo vreme, ali sam ja danas mnogo srećna! Akulec i ja smo se malo uspavali, sanjali da smo na moru i gle čuda – otvorili smo oke i sunce je uveliko sijalo visoko na nebu i spavaću sobu su prelili zlatkasti zraci. Čak se i Kristinica (skulpturica) smešila sa svoje police. Brzo smo spremili doručak, kafu, fotoaparat, keksiće, naočare za sunce i izleteli napolje. I čim smo stigli do bandstand-a u Abington parku, čujem devojčicu kako plače i doziva mamu. Mi brže-bolje odosmo do nje, da je podignemo sa trave i priupitamo kako je. Ustala je u trenu a mama je već bila na vidiku. Kad utom pritrčaše 2 dečaka, uzrasta 3-4 godine, i prvi mi ponosno pokazuje svoju nalepnicu sa dinosaurusom na majici sa sledećim natpisom: ''I was brave today!''. ''Wow!'' kažem ja. ''So you were brave then!''. Drugi slinavi dečko stoji pored njega, bez nalepnice. Upitam ja njega šta je on danas bio i utom će on: ''I was a good boy!'', onako šeretski. Pametnica mala. Nekako se stvorio tu i treći dečak, sa pitanjima i uperenim prstom ka mojoj spuštenoj šolji za kafu:''What is THAT?''. Izraz lica kao da je ugledao vanzemaljca na travi. ''This is my coffee mug!'', polako ću ja. ''Why?'', isti dečak. ''Because I like to drink coffee while I'm walking my dog.'', ljubazno uzvratih. ''Why?'', ponovo. ''Because I like coffee.'', sa osmehom na licu. ''Why?'', ne zaustavlja se mali. A da ti mama i tata kupe ''Hiljadu zašto, hiljadu zato''? Hehehe... Razgalila su me deca i ulepšala dan. Nastavili Aki i ja šetnju, preko velikog travnjaka i nedaleko od ružičnjaka, između muzeja i početka skretanja staze ka novim toaletima, ugledah najlepšu svetlo-zelenu boju trave po kojoj se igraju senke grana. I postavim Akija da mi pozira. Imam na hiljade njegovih fotografija i nikad mi ne dosadi da ga ponovo slikam. Uhvatila sam par odličnih poza, kad se pored nas našle šnaucerka Ruby sa svojom vlasnicom. I počele nas dve opet da pričamo, pa da šetamo i gle – svo četvoro šetamo po predivnom Abington parku, po još lepšem vremenu. Veliki je to napredak – da šetam s Engleskinjom kojoj nimalo ne smeta moj akcenat. Čak je ni ne zanima odakle sam. To je nebitno. Važno je da mi razmenimo sve utiske o parku, drugim kucama, boljkama naših ljubimaca, koji je najbolji veterinar i hrana u kraju, i gde kupiti najbolje zimsko-prolećno odelce tzv. 2 u 1. I opet me preplavi sreća, jer se uklapam, sklapam poznanstva s lokalcima, mojim komšijama i polako bivam prihvaćena. Mora se ljudima dati šansa. Kad nas dovoljno dugo vide, naviknu se. Bar većina. Ostali će verovatno uvek u nama videti ''intruder-e'', imigrante, kojima je mesto negde drugde. E pa mi smo ipak rešili da se malo duže zadržimo na ovom ostrvu! Sad čekamo 4 sata da krenemo po Dekija u Nene valley i Becket park! |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|