Five ways to manage toddler's tantrums
Zamislite sledeću situaciju: uživate u lepom porodičnom ručku kad iznenada vaše dete počne da vrišti jer se slamčica u njegovom soku iskrivila. I u deliću sekunde baca i sok i slamčicu i sve ispred sebe u napadu besa na pod. E pa mi imamo način da predupredimo ovakve situacije i to na 5 načina - veli mudar članak na Baby centru.
Mi nemamo šta da zamišljamo, doživljavamo ovakve i slične situacije svakodnevno i borimo se s njima kako znamo i umemo. Prosledih svom mužu jutros dotični članak i dobih sledeći odgovor: 1. Don't lose your cool Možda prvih 2300 puta…. posle ne… 2. Remember that you're the adult Ma daa…. ali ponekad je previše i godine ne pomažu da shvatiš zašto pljuju nesažvakani tost da bi ga tražili ponovo u narednoj sekundi…. 3. Talk it over afterwards Hahahaha… kao da pričamo o svesnim bićima sa kojima pali razgovor…. Da li ovi koji ovo pišu uopšte imaju decu ili samo čitaju knjige???? 4. Try to head off tantrum-inducing situations Odlično…. Najbolje da gledamo crtaće sve vreme dok su budni i ne kročimo iz stana 5. Watch for signs of stress Možda… pod uslovom da imamo mogućnost da zaustavimo/vratimo vreme i/ili reflekse Spajdermena Ko god da je ovo pisao moze da pojede ovaj tekst sa sve kečapom!!!
I zaista je većina tih saveta potpuno nerealna kada su deca u pitanju. Mirno razgovarajte, spustite ton, ne gubite kontrolu, sve se rešava putem razgovora i tome slično. Ajd da ih vidim nakon 15 min bezrazložnog urlanja i bacakanja i povremenog zavijanja ''maaaaaaamaaaaaaa''? Pošto se zna, mama je uvek kriva za sve ;)
Ni Deki ni ja nismo zagovornici srpske tradicije ''batina je iz raja izašla'', niti deci pevušimo ''lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli'', samo su nam nervi prilično istanjeni i sve češće urlamo i sve više se nas dvoje utrkujemo ko će da izvede psa u šetnju da izluftiramo glavu. Ali onda se Ian pojavi iz vrtića i krene da prepričava ''Vuk i tri praseta'' sve gestikulirajući i uživljavajući se u priču a Mata istrčava svaki dan u hodnik zgrade kada se vraćam s posla i ciči od sreće pa me grli i ljubi, te svi tantrumi padaju u vodu. Naravno, ne bih baš da mi pojedu zdrav razum do kraja, samo ih volim najviše na svetu i (skoro) sve im je oprošteno.
6 Comments
Kristina
7/11/2017 09:35:09
5 saveta za dva mala deteta i dva roditelja koji rade full time svakako nije dovoljno!!!
Reply
Maja
8/11/2017 23:27:16
Kiki, mislim da je svako doba i faza u decijem razvoju veoma challenging za roditelje. Samo da nekako isplivamo hladne glave jer u suprotnom mozemo samo na tablete za smirenje da predjemo :)
Reply
vesna
7/11/2017 21:53:13
Jedno je sigurno - recepta nema!!! Ali, da je neophodna samokontrola , neophodna je. Meni je samo fascinantna ta promena raspolozenja i situacije u sekundi ( da ne kazem sekundarno kao jedan moj svedok), kao da si pritisnuo dugme. A ja nisam na dugme i kad me naljute, ja ne mogu u sledecem trenutku da se grlim i ljubim, a Kristina na primer to radi.Ja prvo moram duboko da udahnem!
Reply
Maja
8/11/2017 23:30:36
Švester, znaš šta je meni još fascinantno, kako su ta naša deca potpuno različito ponašaju VAN prisustva roditelja, bilo da je škola, kod bake, tetke i slično. Mali anđeli, što bi naše vaspitačice rekle. A kod kuće...
Reply
Mama Marija
8/11/2017 12:32:32
Duhovito i utesno. Lakse kad se muka podeli :) Cilj, sacuvati zivce za pubertet.
Reply
Maja
8/11/2017 23:24:34
Marija, ne daj se! Ah, ja sam sa jednim detetom pod ruku a drugim u stomaku preživela preseljenje. Dovoljno je da ti kažem da sam u suzama sletela na aerodrom Nikola Tesla od Ianovog divljanja po avionu. Ima gomboca (Dimitra) sve njih da sredi tamo :)
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|