VAN GOG I JAPAN
,,Ako proučavamo japansku umetnost, otkrićemo čoveka koji je neosporno mudar, filozof i inteligentan, koji provodi svoje vreme - čineći šta? Proučavajući razdaljinu od zemlje do meseca? Ne! Studirajući politiku Bizmarka? Ne! On proučava... jednu jedinu travku. Ali ova travka ga navodi da crta sve biljke - zatim godišnja doba, veličanstvenu pojavu pejzaža, konačno životinje, a potom Ijudsku figuru. Tako on provodi svoj život, a život je prekratak da bi se sve uradilo.’’ Za razliku od izvesnog broja francuskih umetnika koji su, privučeni japanskom umetnošću, inkorporirali u svoja dela majušan segment istočnjačke egzotike u vidu prepoznatljivih detalja na slikama, kao što su niski stočić ili drvorez, ili su pak ogolili prikaze žanr scena imitacijom pročišćenosti japanskih enterijera, nekolicina umetnika odlučila se da usvoji japanski životni stil. Među njima bio je i Vinsent van Gog. „Jedna od Gonkurovih izreka bila je, „Japonaiserie zauvek“. E pa, ti dokovi su jedna ogromna Japonaiserie, fantastični, naročiti, nečuveni - ili u svakom slučaju, to je jedan od načina kako se mogu posmatrati. “ Ovim rečima je, u pismu bratu Teu, Vinsent van Gog objašnjavao svoje prve utiske grada Antverpena. Međutim, mnogo važnija stvar koju po prvi put saznajemo iz ovog pisma, jesu Vinsentova nova interesovanja i sklonosti. Vinsent postaje pasionirani kolekcionar japanskih printova i upravo tu, u Antverpenu, on otkriva svoju novu ljubav - Japan. „Moj studio nije tako loš, posebno sada kada sam zakačio mnogo malih japanskih estampi na zid, koji me veoma zabavljaju. “ Upravo se u Antverpenu upoznaje sa japanskom umetnošću. Služeći se knjigama Emila Zole i braće Gonkur, izgradio je određeni ukus prema japanskim litografijama kojima dekoriše zidove svog ateljea. Ali Antverpen je bio samo polazna tačka u Vinsentovom istraživanju japanske umetnosti. Pariz će mu omogućiti mnogo bolji pristup japanskoj likovnoj i primenjenoj umetnosti, te će svoje proučavanje i primenu u slikarskom radu postaviti na studioznije i čvršće temelje. Dolaskom u Pariz 1886. godine, Vinsent je prvi put došao u kontakt sa impresionistima i njihovim radom, sa Renoarom i Moneom. Umetnička klima koju je zatekao, verovatno je za njega predstavljala neprijatno iznenađenje. Uveren da je na svojim slikama iz prethodnog „holandskog“ perioda dostigao podesnu, svetlu, modemu paletu, ubrzo je shvatio da su njegova dela u Parizu smatrana staromodnim, provincijskim, ne samo zbog upotrebe boja zagasitog kolorita, već i zbog njihove ,,seljačke“ ikonografije. Nakon kratkog perioda prilagođavanja, počeo je da eksperimentiše sa impresionističkim i poentilističkim tehnikama. Prijateljstvo sa Sinjakom unelo je više kontrole u njegov rad četkom, ali zapravo nikada nije bio privučen teorijskim aspektima neoimpresionizma, niti se u potpunosti slagao sa njihovom sistematičnom tehnikom. Izgleda da je Van Gog tražio neku drugu vrstu dekorativnog reda, koju je otkrio u japanskoj umetnosti. Još pre dolaska u Pariz, prikupio je veliki broj drvoreza, a sada je njegova prva pariska zima, bila obeležena čestim posetama čuvenoj radnji Semjuela Bijnga. Tu je provodio sate proučavajući najbolje radove umetnika Edo perioda, prvenstveno Hokusaja i Hirošige, razmišljajući o njihovim formalnim poukama. Njegov entuzijazam prema jasnoći konture, nedvosmislenim kontrastima boje i osobenoj prostornoj perspektivi sa ovih printova, delili su Bernard, Tuluz-Lotrek i drugi umetnici koje je upoznao u studiju Feliksa Kormona. Kolika je bila Vinsentova fascinacija Japanom, govori u prilog činjenica da je pored printova sakupljao i dela primenjene umetnosti. Posedovao je japanske kutije, od kojih se zna da mu je jedna crvena, lakirana koristila za čuvanje vunenih tkanina, dok su mu poklopci nekoliko drugih kutija služili da slika predstave ,,obnove“, kao što su scene izniknutih lukovica. Slikarski pribor iz Japana zaokupio je Van Gogovu maštu, te je koristio trsku da imitira drvoreze ili kaligrafiju na svojim slikama. Otkriće umetničke kulture Japana uvelo je nove orijentacije i podsticaje u razvoju zapadne umetnosti, a japanska estetika je izvršila značajan uticaj na francusko impresionističko i postimpresionističko slikarstvo. Zapad je po prvi put došao u dodir sa tekovinama japanske kulture i civilizacije u dugoj polovini XIX veka. Tih godina mnoge zapadne zemlje bile su zahvaćene talasom revolucije, koja ih je dovela do uspostavljanja građanskog društva. Rastuća industrijalizacija, potpomognuta kapital- izmom, povećala je potrebu za kolonijama i time obeležila početak imperijalizma. Istovremeno, Japan je još uvek bio izolovan. 1854, uzastopni zahtevi američkog admirala Metju Perija, konačno su prodrmali Japan da otvori svoja vrata Zapadu. Istorijski posmatrano, ovaj događaj koji je ubrzao Meiđi restauraciju i okončao stari politički sistem, uzima se za početak modenizacije Japana. Iako je Daleki Istok bio ,,na pragu Evrope“, istorija Japana sa svojim umetničkim dometima pre 1854. godine, izvršila je značajan uticaj na zapadnu kulturu XIX veka. Novo doba u Japanu započelo je dolaskom na presto Mucuhita iz dinastije Meiđi 1868. godine. Period koji je prethodio ovom ubrzanom razvoju Japana, a koji je u kultuno-umetničkom kontekstu bio veoma prijemčiv za Zapad, poznat je kao Tokugava period (1603 - 1868). (...)
3 Comments
Nina
30/3/2020 16:47:55
Naravno da želimo da čujemo/čitamo još o ovoj temi! 👏👏👏
Reply
Deki
30/3/2020 18:17:32
Jos jos!!! もっとくれ
Reply
Kristina Burton
30/3/2020 19:01:20
Srecan rodjendan Vincentu.
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|