Čekali mi da Mata malo stasa i da se približi šestom mesecu te da se vinemo opet nebu pod oblake i upoznamo neko novo grčko ostrvo. Skopelos! Mnogima nepoznanica, pogotovo kad se spomene skupina Sporades ostrva, ali na prvi takt ''Dancing Queen'' od Abbe, svi vrte film u glavi i ček, ček, pa zvuči nešto poznato. Mamma Mia, Meryl Strip? Da, da, to je to ostrvo gde je sniman čuveni mjuzikl. I ako niste čuli, snima se nastavak sa istom ekipom. Doduše nije mi baš jasno koju će sad muzičku grupu da iskoriste jer su Abbin repertoar potpuno iscrpeli, ali to nije moja briga. Meni je dodatno bilo zanimljivo što idemo na ostrvo ''Mamma Mia-e'' jer sam deo svoje devojačke večeri provela uz istoimeni mjuzikl u Londonu. Moja kuma Kristina je to sve savršeno organizovala i bilo je veče za pamćenje i đuskanje i pevanje. Dolazak na gore pomenuti Skopelos nije protekao baš glatko, niti romantično. Iako nam je let bio sa rano-jutarnjeg pomeren na poslepodnevni, umalo da ga propustimo. Avantura od samog početka – taksisti je pukla guma na autoputu ispred table za isključenje za aerodrom. Kolika je šansa da se to desi? Već znam da je iza okuke Vazduhoplovni muzej i da smo tu. Tako blizu a tako daleko. Sedim na zadnjem sedištu s decom i pokušavam da cooliram na 30C. Dejan ne progovara a taksista preko radija zove u pomoć. Stiže drugi nakon 10 minuta. Lepo, nismo očekivali takvu efikasnost. Domogli se aerodroma, ajd na čekiranje preko reda s decom (što to volim i babe koje gunđaju sa koferima veličine omanje sobe) pa do već čuvene ''male igraonice'' ispred gate-a. Tu je Ian rešio da se razmaše i da nam jasno da do znanja da mu je bilo dosta mirovanja. Kada je počeo boarding, kategorički je odbijao da obuje patike te smo na gate uredno otišli u čarapama. Na treba ni da spominjem da je Mata sve vreme bio super. Njega sam podojila u avionu odmah posle poletanja i on je ubrzo zaspao. Za Iana smo spremili ceo set iznenađenja: nove knjige, novu figuricu pčelice Maje kao i tonu gricka. Međutim priredio je on nama najveće iznenađenje. A ne, ne, nije to što mislite. Naš sin je pojeo sendvič sa sirom i šunkom u avionu! Kod kuće to ne bi ni okusio. Dobro, visoka ocena za ketering na letnjem čarteru. Let traje svega sat i 10 minuta do Skijatosa, ali onda kreće zezanje trajektom do Skopelosa. Čekali smo u luci sa sve koferima, decom i kolicima skoro sat i po; onda još 45min trajektom pa još 40min busom do izabranog hotel-apartmana Elios u Neo Klimi. U apartman smo ušli oko 23č po lokalnom vremenu. Fino se naputovasmo. Falio je samo još neki hidro-avion u celoj kombinaciji. Deca su zaspala u busu te smo ih samo preneli u krevete. A sad malo o smeštaju: Apartman nam je prostran sa dve sobe, ali sa starim nameštajem, groznim kupatilom i još jadnijom kuhinjicom. Toj tzv. čajnoj kuhinji nismo smeli ni da priđemo jer je zaista delovala kao da nam je neko postavio lažni šporet i kredence, te sam mislila da će mi ili vratanca ostati u rukama ili da će ringla eksplodirati ukoliko pokušam da je uključim. Bitna napomena: u kredencima nije bilo nijednog tanjira, čaše, niti bilo kakvog suda ili escajga. Skoro sam bila ubeđena da nas snimaju za ''Skrivenu kameru'' jer je trebalo videti naše zblanute izraze lica. Uz kupatilo dobijate i kućnog ljubimca – malog providnog narandžastog gekona koji vršlja po zidovima i na vaš malo veći pokret beži u sigurnost rupe u ramu prozora. Setila sam se romana Justejna Gordera ''Maja'' gde je jedan od glavnih likova gekon :) Sreća, pa mi svi mnogo volimo životinje i Ian je bio oduševljen što ima svog ličnog Oskara u sobi (za referencu pogledajte istoimeni crtać). WiFi očajan; ja ni sliku preko Vibera ne uspevam da pošaljem a Deki se muči da završi neki report za posao (he, he, ovo je grčka zabit). Ako izuzmemo osrednji smeštaj, hotel je ušuškan u divnom rastinju sa puno kaktusa i primorskih biljaka. Okolne planine su prekrivene borovim šumama i vazduh je ovde neverovatan. Sve miriše, sve je zeleno dok je more nestvarno plave boje. Prvi dan smo proveli na Hovolo plaži, podno živopisne litice. Međutim tu je prilaz moru očajan sa krupnim šljunkom/kamenjem te izlomismo noge. Iako je septembar more je i dalje toplo (25C) a spoljna temperatura 27-28C. Iana smo uspeli da nagovorimo da se kupa sa mišićima (trajalo je samo taj prvi dan). Smešno je kako je Ian naučio množinu imenice kamen zbog ove plaže:''Aaaa, mama, boli me ova kamila!'' I ostade kamila do dan danas. Mata lepo spava na plaži, prija mu morski vazduh i on se (po običaju) ništa ne buni i njemu ništa ne smeta. Priroda je ovde božanstvena i sve divno miriše. To je moj prvi i glavni utisak o ostrvu. Ta borovina me zamađijala i ujutru bih izlazila na mali balkon da upijam svežinu koja se spušta u magli sa planina i donosi te miomirise. Kraj je sezone i turista jedva i da ima. Milina. Lepo vreme je potrajalo čitav taj prvi dan. Već od sutradan se sve menja. Stižu sada tamni i olujni oblaci sa planina i svako jutro na doručku svi posmatramo njihovo kretanje i predviđamo na koju li će stranu otići i da li će nas mimoići. Provodićemo sada malo više vremena na bazenu (na Ianovu veliku radost) a malo manje na plaži. Drugog dana smo shvatili da je plaža u Neo Klimi, mestu u kojem smo smešteni, zapravo mnogo bolja za decu i da je polu peščana. Mislim da smo taj dan jedini bili na plaži i jedini se kupali dok nas kiša nije oterala do obližnje taverne. E tu Ian nije hteo ni da okusi grčki jogurt u kojem se prethodne godine davio. Baksuz mali! Zato sam ja probala lokalnu pitu sa sirom i bila je baš ukusna. Umotana je kao potkovica i onda spuštena u fritezu. Grupa u hotelu nam je šarolika, mada su uglavnom parovi sa decom. Već prvo jutro mi za oko zapala dva para. Prvi par sa (skoro) dvogodišnjim sinom, koji je vrtiguz i vrtirep gori od našeg Iana i kojeg za stolom može da zadrži samo tablet. A ja kao izigravala strogoću prvog dana i zabranjivala Ianu iPad. Kad smo videli njih čini mi se da je Deki odmah odjurio do sobe da nam 'kupi' 5 minuta mira. Presladak plavušan koji kada krene da ciči, ori se ceo Skopelos i koji je uspeo da zbriše roditeljima i upadne u bazen jedno jutro. Nestaško Mihailo. Dok drugi par mlađi, uglađen, sa dve divne devojčice, deluje da drži sve pod kontrolom dok nisam skapirala da mama svako jutro uredno secka viršlice i nudi bar dve vrste džema starijoj ćerki a ova sa polukiselim izrazom odbija sve da jede. Welcome to our club! Ian no. 2! Dok druga devojčica, bebiron od nepunih godinu dana totalna suprotnost. Što bi Mihailova mama kasnije rekla ''gomboca'' (Vojvođani će znati o čemu pričam). Devojčice Tatjana i Dimitra sa čijom mamom, Marijom, ću postati sjajan prijatelj. Do kraja letovanja ćemo se svi združiti i smejati dečijim nestašlucima, izvoljevanjem s hranom, napadima besa i napadima smeha. Kako vreme nije obećavalo narednih dana, uputili smo se do grada Skopelosa. Postoje lokalni autobusi koji savršeno saobraćaju ostrvom i voze do svih plaža. Od Neo Klime do Skopelosa vožnja traje oko 50min i prolazi se kroz divan pejzaž, sela, maslinjake. Preko Milia i Kastani plaže, Panormos bay-a, Strafilosa do glavnog gradića. Stigli smo oko podneva i već tu, na šetalištu, seli da Ian jede špagete. Udavio se u ogromnoj porciji Napolitane i sipao sav kačkavalj koji je dobio pride. Da, špagete će obeležiti ovo letovanje. Dok smo mi jeli, sunce se na naše veliko iznenađenje probilo kroz guste oblake. Zasijale su belo okrečene kućice grada Skopelosa na obroncima okolnih brda. Kao da je neko upalio svetlo i sve je počelo da svetluca. Mnoge kuće imaju tradicionalni krov koji podseća na krljušt ribe i presijava se u srebrno-sivim tonovima. Šetali smo se krivudavim uličicama, zavirivali u radnjice (u jednoj je Ian izmoljakao ksilofon u obliku mace) i pokušavali da napravimo dobre fotografije pored Iana koji jurca k'o muva bez glave. Skopelos je ostrvo divnih šljunkovitih plaža ali i mnogobrojnih crkava i kapelica. Navodno ih ima preko 360 a u samom gradu oko 120. Najčuvenija je Paganitsa of Pyrgos, na litici iznad marine, odevena u belo ruho kao velika snežna pahulja. Pogled odatle puca na otvoreno more i uvek duva jak vetar. Vreme tu kao da je stalo i kao da se ništa nije menjalo stotinama godina. Jednog jutra smo se parom iz Novog Sada i parom iz Doboja uputili na čuvenu rajsku plažu Kastani gde su snimane scene venčanja iz filma ''Mamma mia''. Ja sam se momentalno oduševila kristalno čistim morem tirkizne boje, stenama i liticama prekrivenim borovima, ali ne i moji dečaci. Ian posebno. Nije hteo ni da priđe moru. Mislim da se plašio talasa. Bilo je prilično vetrovito tog dana. Ja sam se prilično razočarala što se samo durio i sva ta divota nije nikako doprla da njega te smo ostatak letovanja proveli na Panormos plaži. Tu je Ian bio najopušteniji i najviše 'svoj'. Redovno je ručao špagetice i lizice u taverni na samoj obali; kupao se sa dinosaurusima, združio čak sa nekim Italijančićem i zaista uživao. A uživao je i tata i njih dvojica su Panormos bay proglasili za najbolje mesto na Skopelosu. Mati i meni (po običaju) nikad ništa ne smeta, samo da smo na plaži i moru. Uspeli smo da obiđemo i Glossa-u, drugi po veličini gradić na Skopelosu, smešten visoko u brdima iznad luke Loutraki a okrenut direktno prema ostrvu Skijatos. Taj dan je bio izuzetno tmuran, vetrovit i prohladan. Šarmantan gradić sav u stepenicama i vijugavim puteljcima. Lokalne prodavničice se sastoje od pekare sa medenjacima, prodavnice sa organskim proizvodima i keramikom (kupih tu odličan origano), lokalnom keramikom i suvenirima. Većina ih je bila zatvorena jer je kraj sezone i uskoro će sve utihnuti i tih par stotina meštana će navući plave žaluzine i čekati novo leto. Vijugavi put vodi do samog vrha mesta gde se nalazi glavni trg sa preslatkom tavernom i crkvom. Odatle se pruža pogled ka luci i moru. Tu je i smešan natpis ''The best view only for you!''. Ian je u Glossi bio prilično nervozan i dok nije zaspao u kolicima apsolutno nije hteo da sarađuje niti da hoda. Tako da smo se Deki i ja iskilavili načisto sa Matom u rukama i Ianom u kolicima u gradu gde ne postoji put bez stepenica. Mene je kod te taverne na vrhu oduševilo začinsko bilje u velikim saksijama koje uzgajaju za potrebe restorana: origano, više vrsta bosiljka, ruzmarin, majčina dušica... Predivno! Ian se baš na tom mestu probudio i skoro momentalno oraspoložio kada je dobio ogromnu kuglu sladoleda od čokolade. Dan ipak nije propao ;)
5 Comments
Deki
19/6/2017 00:17:02
I pored bljak smestaja (najgore kupatilo ever!!!) i zalosnog vremena, ostao nam je Skopelos ipak u lepim uspomenama. Ipak je to Grcka :) Pozdrav i za sapatnike iz Novog Sada i Doboja!
Reply
Deki
19/6/2017 00:20:31
A da.. ako neko ide tamo. Preporuka za klopu: https://www.tripadvisor.co.uk/Restaurant_Review-g2698254-d6883300-Reviews-Manolis_Tavern-Neo_Klima_Skopelos_Sporades.html
Reply
Kristina Burton
19/6/2017 17:14:43
Hvala M&M na lepom opisu i savetima.Ja obozavam Grcku i more i svakako cu planirati da posetim ostrvo Mamma Mie i shpageta!:)
Reply
Mama Marija
20/6/2017 14:05:37
Ipak smo se svi bogatiji vratili sa Skopelosa!!
Reply
J
22/6/2017 00:19:47
Prelepo ostrvo i more, bas bih volela da ga jednom posetim
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|