Protagonisti: Dete 1: AKI (pas, mešanac, ukršten lasa-apso i maltezer, 13 godina i 4 meseca) Dete 2: IAN (2 godine i 7 meseci, rođen u UK) Dete 3: MATIJA (7 meseci, rođen u Bgd) Baka Goca (moja majka) Teki (moja sestra) Tata (moj suprug koji službeno putuje za UK) Mama (moja malenkost) 24.10.2016. Drugi dan smo bez tate. Otputovao je u UK juče ujutru a baka Goca je stigla nakon sat vremena. Ludilo je krenulo skoro momentalno, ali čini mi se da uživam u tome. Ha, pitajte me u petak da li i dalje uživam ili čupam kosu s glave. Deca su juče uspela da urade sledeće: Ian mi je pomagao u kačenju veša te se prisetio dana iz Engleske i rešio da stavi gaće na glavu i moj brushalter oko vrata. Ljubi ga mama. Mata ga je gledao u čudu. Bata se malo glupira. Nekoliko sati kasnije... pošto su svi ručali uključujući i Akija i baka Gocu i sitnu decu. Ja trpam u letu špagete dok Ian divlja po kući a Mata se nervozi u hranilici. Nakon samo dva zalogaja Ian uleće u kuhinju sa iglom i špricem izvučenih iz boce fiziološkog rastvora i viče:''Mama, ja ću sam nos. Sam ću mama da sipam nos.'' Ja bacam ono što sam imala u ruci kod Matije, skačem na Iana da mu istrgnem opasno oruđe u nadi da neće sebi oko iskopati, uspevam iz trećeg zahvata, okrećem se a Mata prekriven parmezanom, deluje kao ušmrkivač koke i polako primiče plastičnu kesicu ka ustima. Bacaj se na drugu stranu kuhinje dok mi dete nije dobilo udar na čulo ukusa sa smrdljivim tvrdim sirom. Za to vreme baka Goca gleda kako da šmugne na terasu na ''good old pljuga after meal'', pa ta prija najviše. Ne uzbuđuje se ona, pa deca su to, nestašna he, he, ha he ili, ma već se mašila perjane jakne i otperjala na terasu. Dobro, ma deca su to, treba ih i na vazduh izvesti posebno na 17C i sunce u oktobru. 35 minuta kasnije: Ian je nekako obučen uz silne pretnje i obećanja i moljakanja i proklinjanja Campers teget cipela koje fenomenalno izgledaju ali su smrt za navlačenje na dečija nemirna stopala a koje je tata morao da kupi jer su bile tričavih 7,000 dinara na sniženju. Divne su tata i baš vrede sve te pare naročito pri obuvanju. Elem, dogovorili smo se Ian i ja i oko kape nakon dobrih 10 minuta većanja. Tu nas je Teki zeznula jer je u proteklih 10 dana donela jedno 17 modela kapa. Deci definitivno treba ograničiti izbor u svemu a u kapama pogotovo. Mata je u kenguru, ništa se on ne buni, Ian viče kako nosimo Peppa loptu u park uz čiku iz Power Rangera i nindža ''konjicu'' iz Meka. Nosimo sine, može mama i da žonglira bez problema. Uz Ianovo ponavljanje da ''nemam slobodnu ruku, mama'', stižemo u polu prazni parkić. Sve je divno odvija – šutiramo loptu, jurimo se oko fontane a onda se pojavljuje petogodišnji ciga kojem fale dva sekutića. I krene da smara Iana:''Jedeš li ti čokolino? Ja sam kao mali samo čokolino jeo, nisam hteo fruktolino, samo čokolino.'' Pa zato mali i nemaš zube. Uh, smorio nas ciga pa počeo da nas gađa grančicama a otac mu viče:''Nikola, skloni se od tog malog vidiš da je ratoboran!'' A mama tog 'ratobornog' bi ga rado zveknula da nemam ovo bebče na grudima. Uh, dosta je bilo šetnje, ajmo lepo kući. Ian se patosirao čim smo se vratili ali zato Mata budan sve u 16. A toliko je baš i bilo sati :) Do 7 uveče već nisam znala gde udaram. Mata nervozan kao pas, Ian hrani viršlama više Akija nego sebe, ja spremam kašicu Mati – siroma' nije je dočekao, zaspao u hranilici. Ajd neka bude kratak 'power nap' te da ga nekako nahranim. Učinih to, Teki u međuvremenu stigla na kupanjac. Mata, pa Ian, pa ja uspavala Matu, Teki otišla, daj sad Iana. I premestila Iana na naš bračni krevet, mazim ga, kad čujem baku kako baulja po kupatilu i mrmlja 'sram te bilo'. Već znam koliko je sati. Prokleti pas se opet ispišao na sofi. Ma ubiću boga u njemu. Besno skidam ćebe, prekrivač, navlaku za sofu. Ian uleće bosonog u svojoj monster pidžami i pita:''Mama, šta bilo?'' Ali to 'bilo' izgovara kao pravi Poljak – te to zvuči ''bylo''. Znaće Poljaci o čemu pričam. Ajmo sine nazad u krevet, umlatiće mama Akija posle samo tebe da uspavam. Noć završavam uz dve mašine veša na mini 30 stepeni programu i jednoj limenci Tuborg piva. Day one – Done!
0 Comments
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|