Mala čuda Život nosi sa sobom razna iznenađenja. I ponekad se dese neke neverovatne stvari da zaista zastanem i pomislim da se mala čuda ipak dešavaju. Ne uvek, ali kada se dese srce mi se ispuni toplinom i nežnošću i presrećna sam što mogu da im prisustvujem.
Kada smo uzeli papagaje rozenkolise da lakše prebrodimo gubitak Akija, nismo ni sanjali da ćemo za 6 meseci imati malu porodicu papagajčića. Kao devojčica sam imala i tigrice i zebe i nimfu; naši prijatelji i familija imaju papagaje, skoro svi u nekom trenutku imaju papagaja za kućnog ljubimca, ali nikada nismo čuli da je bilo ko od njih u veštačkim uslovima uspeo da ''ispili'' male ptiće. Primetili smo od starta da su Bole & Srna veoma povezani i da sve rade u paru: grickaju semenke, dremaju, napadaju sipinu kost ili pak šargarepu i voće. Po ceo dan se ćibaju i razmenjuju 'nežnosti' da je divno posmatrati ih. Prave love birds. A onda je 29. novembra osvanulo prvo jaje a potom još 4. Pet malih jaja veličine nokta. I uzela ja odmah da konsultujem veterinare i odgovor beše: ''A to su mućak jaja. Nema od toga ništa, slobodno ih izbacite iz volijere.'' Nisam ja prihvatala takav odgovor koliko god bila svesna da su šanse male. Ali neću Boletu i Srni oduzeti bar 'ideju' da postanu roditelji. Ostavih veterinare i bacih se na google. Kupih neko plastično 'kupatilce' koje pretvorih u gnezdo još dok je bilo samo jedno jaje. Pročitah da rozenkolisi vole vrbine grančice, pronađoh neku slamu, zamračih kutiju papirnom salvetom sa srcima kako bi par imao privatnost i pustih prirodu da čini svoje u veštačkim uslovima, kod ptica koje su rođene u zatočeništvu. Bole i Srna momentalno prihvatiše 'kućicu' i u potpunosti se preseliše u nju. Kljunić pomole samo kad je vreme klopi. Tačno mesec dana kasnije, 29. decembra, ugledah malo, roze goluždravo pilence. Rodilo se prvo! Probah bolje da osmotrim, a pri dnu kućice, između tri preostala jajeta, promrda još jedno! Čudo prirode! Srna, pri svakom mom pokušaju približavanja ispušta tihe, upozoravajuće zvuke i štiti svoje mlade. Ne uznemiravamo ih, trudimo se samo da im pružimo ono najnužnije a mladi roditelji sve odlično rade sami. 1. januar je, i ja vam od srca želim da se volite kao Bole & Srna, da budete dobri jedni prema drugima i da imate i vi svoja mala ''čuda''. Srećna Nova Godina!
5 Comments
Ana
1/1/2019 19:28:27
Bravo Joma za upornost!Bas divna vest!Lep početak godine!
Reply
J.
1/1/2019 20:48:16
Divna priča Majo, bebice su preslatke I predivno je što si se trudila da održiš ta mala jaja da na svet dođu novi životi. Bole i Srna su sada ponosni roditelji :)
Reply
Deki
1/1/2019 21:55:33
Da, potpuno je čudo to što nam se desilo sa papigicama. Stvarno neočekivano i čudesno. Eto nedugo posle naše dečice sad već znamo i kako je biti baka i deka :))
Reply
Keti
2/1/2019 21:04:40
Jao! Divna prica! Najezila Sam se. Bole I Srna❤️
Reply
Kristina Burton
4/1/2019 00:39:34
Najlepsa prica i najveca sreca na svetu za Boleta i Srnu.
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|