Preslatko je kada deca počinju da govore. Svako dete ima neki svoj ''stil'' oglašavanja i skretanja pažnje pre nego što se sve kockice u glavi sklope pa kroz ta divna ustašca zapravo i izađu prve smislene reči. Za konkretne rečenice je potrebno da prođe još dobrih 6 meseci, ali kad jednom uhvate koncept govora i povezivanja reči u rečenice, zaustavljanja više nema. Naravno, kao što se deca razvijaju individualnim tempom tako je i govor osoben svakom od njih i nekima treba malo duže a nekima malo brže da progovore.
Nama je Mata uveliko u fazi brbljanja i željno iščekujemo prve konkretne reči. Mama je savladao odavno i fascinantno mi je kako se mama zove u svim mogućim situacijama a ponajviše kroz suze i plač kada nešto nije u redu. Mama je, jednom za svagda, za sve kriva – i za sve lepo i za sve ružno. Reč koju dete definitivno najviše izgovara. I dok Mata pokušava da proširi svoj repertoar sa nepunih 16 meseci, napraviću mali osvrt na Ianove prve reči.
Kako je Ian od rođenja rastao u bilingvalnoj sredini, tako su se i prve reči nekako dvojako nametnule: malo na srpskom, pa malo na engleskom. Mi ga nismo forsirali sa engleskim jer smo slušali da je kod bilingvalnog okruženja bolje u kući s detetom govoriti maternji a da će se taj drugi jezik svakako savladati. A kako sam ja Iana od rođenja socijalizovala sa Englezima i decom drugih nacionalnosti, njemu su prve reči uglavnom bile na engleskom.
Njegova prva zabeležena reč je akido! Jedno jutro smo se svi izležavali u krevetu i on samo to iz čista mira izgovori i to skroz tečno. A onda smo mi, pametni roditelji, tome pridali sledeće značenje: to su zapravo dve reči AKI i DO. Ali do ima nepostojano g te je naše dete izgovorilo Aki dog, ili vam Aki pas! Pa da, Aki je Ianu najbolji drugar i sasvim je logično da izgovori njegovo ime kao i da definiše da je Aki pas i lepo na engleskom doda i imenicu uz vlastito ime. Dete – rođeni genije!
Ian je sa tačno godinu dana krenuo u Engleskoj u vrtić i tu ubrzo stekao dve najbolje drugarice: Crnkinju Dimitris i Induskinju Nadyia. Sa Dimitris se ne samo lemao i tukao već obožavao da ima jutarnji chit-chat. Meni je to doduše više bio neki gibberish English, ali su se njih dvoje savršeno razumeli. Dok je sa Nađom imao poseban tretman; prema njoj je bio nežan i veoma suptilan. Ne mogu da odolim a da ne napravim paralelu sa sadašnjim drugaricama iz Peekaboo-a. Obožava i Mayu i Sonju. S Majom se do skora tukao (i uvek je ona pobeđivala;), dok je sa Sonjom uvek miran i uljudan, čak joj i tepa Sonjica.
Sa 18 meseci Ian je savladao većinu engleskih reči koje počinju na b: bubbles, butterfly, balloon, ball... Nije nam baš bila jasna ta fascinacija slovom b, al' samo da dete priča. Ian i ja smo sa njegova 3 navršena meseca krenuli u lokalnu biblioteku na različite baby groups: mums and babies, baby bounce, story time a u lokalni Parish centre ili vam crkvene prostorije na 'sing and sign'. Dok smo se u lokalnom teatru priključili ''Multi sensory hoo-haa''. I ne zna se koji je program bolji. Većina ovih grupa je besplatna i časove drže sjajni volonteri. Mislim da možete da pogodite da su sve grupe na kojima se peva i skače bile omiljene. Ian je ubrzo znao da pokaže prstićima celu pesmicu ''Incy wincy spider'' kao i ''Twinkle, twinkle little star''. A jedini način da se smiri na letu za Beograd u avionu je bio uz moje besomučno ponavljanje i pokazivanje pesmice ''Wind the bobbin up''. Englezi imaju savršene pesmice (nursery rhymes) koje su: pevljive, kratke i pokazivajuće. Zato što se deci pesmica dočarava i rukama i gestikulacijom i glasom, brzo ulazi u uši i brzo se uči. Verujem da svi ti naši časovi nisu bili uzaludni i da su doprineli da se Ian oslobodi i pusti ''glas''.
Kada smo se vratili u Beograd, Ianu se sve malo pomešalo. Sa 20 meseci počeo je mesec da zove moonA i redovno ga je tražio svako jutro s našeg prozora i poslepodne kada se vraćamo iz vrtića. Najsmešnije je bilo kad izgovori žu žu. I onda nam još pokazuje kako je žu žu vruć i kako moramo da duvamo da se ohladi.
Nakon toga je usledila faza gde se svim imenicama dodaje slovo i na kraju. Tako je Pepa prase postala Pepi, vaspitačica Ika – Iki, čika na pijaci čiki itd. U Beogradu će još dugo koristiti neke reči isključivo na engleskom kao na primer: cake, car, snake, lion, tortoise, monkey. Do drugog rođendana će se ustaliti nazivi pojedinih životinja. Pingvin kao pekano, medved kao mendi i top 1 na listi najsmešnijih imena životinja: veverice kao jebice! Najveća misterija za nas je bila i ostala Ianova reč za sladoled. Naprasno je krenuo da ga zove apn. Pojma nemamo kako je u njegovoj glavi od ice-cream i sladoleda došlo do apna. Kod dece se govor dugo razvija. Mnogo duže nego pravilan hod. I zato sa decom mora mnogo da se radi i peva i čita i uči iz svakodnevnih situacija. Ian je kao beba zavoleo knjige i dan danas se uspavljuje isključivo uz priče. Laku noć uz moonu i twinkle, twinkle little star how I wonder what you are...
3 Comments
Deki
13/7/2017 00:04:43
Moji favoriti kod Iana su: kada na plazi ima puno kamenja onda kaze da ima "puno kamila" i kada ne opere ruke onda kaze da ce zavrsiti "kod dotkora". Mata je jos mali ali i pored "mama" vrlo dobro zna da kaze "Daj mi" kada ugleda da Ian maznjava sladoled :)
Reply
Kristina
13/7/2017 08:47:36
So cute. Ziveo baby talk! Zavidim im na slobodi i kreativnosti.
Reply
Pedja
13/7/2017 09:59:05
Meni su veoma zanimljivi kad vide prvi put neku stvar i kako reaguju. Odmah traze naziv i kako da se postave u odnosu na novi predmet, trazeci pogledom odobravanje i potvrdu. Divni su kad uce da hodaju i da pricaju!!!
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|