decembarske čarolije su počele
Ja se uvek radujem praznicima i to naročito božićno-novogodišnjim-božićnim. Da pojasnim - većina familije mi je sa severa u katolicizmu iznedrena. Te se Božić 25. decembra u našoj kući slavi odvajkada. I dok je baka bila živa, proslavljali smo ga na severu, u Subotici. Radovanje među decom je bilo veliko jer su korzo, glavni trgovi i crkve bile uveliko okićene, dok se ostatak Srbije južno od Save još uvek nekako razvlačio i čekao poslednji momenat da se okiti jelka 30. decembra. A najlepše okićene jelke su se nalazile u unutrašnjosti Franjevačke crkve. Tu se krila još jedna magična postavka: scena Hristovog rođenja u Vitlajemu (Betlemu) sa sve figuricama Svete porodice ali i mage, vola, ovčica i naravno mudraca sa Istoka. I uvek se setim moje Tetuš koja bi me zgrabila za ruku i rekla:''Ajmo do Svetog Franje da vidimo malog Isusa.'' I tako sam kao mala odlazila sa bakom ili Tetuš u crkvu. S njima mi je tamo bilo baš lepo i magično u vreme božićnih radosti. A kada sam malčice porasla i naučila da čitam dohvatila sam kod te iste moje najdraže Tetuš, ilustrovanu Bibliju za mlade. Koliko je samo tu slika bilo i stalno se nešto dešavalo. Bih kao zamađijana da me moj divni Teča prozva ''Paja čita Bibliju!'', i potom pukne od smeha. Paja je referenca na papu Pavla. Evo te moje prve Biblije ispod.
A u Beogradu će se potrefiti da mi je najbolji drug iz detinjstva Peđa isto rođen 25. decembra. Juhu, duplo slavlje. I za malog Isusa i za Peđu. Verovatno mi neće oprostiti što stavljam njega i Isusa u istu rečenicu, ali zna on da je ovo šala. A i zna da nam je kao klincima bilo super da prvo budemo kod mene na 9. spratu i jedemo naše božićne poslastice a posle siđemo na 2. kod njega na rođendanske časti. I kada sam već kod Peđe, setih se jedne godine, davno, davno beše kada je Peđina mama preklinjala njegovog tatu da već ode i kupi jelku. Otišao čika Vesa na Bajloni, dovukao jelku a teta Cica zove moju majku sa sledećom rečenicom:''Siđi molim te dole (na 2. sprat) da vidiš šta je ovaj kupio!'' Sišli mi dole a ono u dnevnoj sobi, ispred police s knjigama stoji najkržljavija i najjadnija jelka koju smo do tada videli. Toliko je bila jadna da ni četine nisu htele da se zadrže na njoj već se sve osipale pri pokušaju kačenja ukrasa. Dobar je bio čika Vesa, na lebac da ga mažeš, al' nije se razumeo u jelke.
Pravoslavna tradicija i Božić su se nekako naknadno upleli u naše živote ali smo je oberučke prihvatili. I gle nove magije: slavimo dva Božića i dva Uskrsa u našoj kući! I tako je ostalo do dana današnjeg. Poštujemo obe tradicije i trudimo se da našoj deci usadimo istu radost i ushićenje. Tako smo mi decembarsku čaroliju otvorili sa Baby Artysh-om u Artgetu, opet u punom sastavu - mama, tata, pas i kravata... a ne, ne, ne nego i Mata i Ian uz tople zvuke klavira i klarineta. A dole svetli grad i reflektuju se crvene i žućkaste lampice u staklu Kulturnog centra. Mata i Ian ovog puta u elementu. Ian je našao novu primenu drvenih štapića: vezao ih je kanapom i napravio ''a la'' ninja alatku (sav srećan). Dok se Mata toliko rasplesao i rascupkao da me je pred kraj koncerta naglim pokretom glave zviznuo svom snagom u nos. Samo se čulo jedno kratko i tiho ''joj'' od moderatorke programa i iskrivljen izraz lica koji govori ''bolje otrčite u wc dok nije počela krv da lipti''. Da, nije mi posle bilo do pevušenja ali sam se stoički vratila u salu sa Rudolf nosićem. Ian je dočekao svoj ''jazz'' momenat i zgrabio mesto za klavirom. Lele, mislila sam da će dirke početi da lete. ''Neće, neće'', kaže divna pijanistkinja. ''To vi mislite'', mislim se ja. Čarolija se nastavlja. Stiže nam Father Christmas i to po prvi put ove godine (biće ih bar još 3 do 31. decembra)! I to u Britansku rezidenciju sa sve mađioničarem u paketu. Bilo nam baš lepo. A ako neko ume da organizuje proslavu Božića, onda su to Britanci. Možda nisu imali najlepšu jelku, ali su imali veoma toplu dobrodošlicu. I Mata je šarmirao ambasadora u potpunosti. Na kraju su se njih dvojica dobacivali balonima a Mata se sve kikotao dok se ambasadoru brk smeškao. Ambasador nam je najdivniji čikica i Dekija podseća na Đepeta a mene na one dobre, sede deke iz dečijih bajki. Christmas is around the corner... A da, moj Ian se (konačno) navukao na crtać ''Snowman and the snowdog''. Obavezno pustite svojoj deci preko YouTube-a. Divan je i magičan.
4 Comments
Kristina
7/12/2017 23:51:54
Dva Bozica i dve tradicije,he he ume da bude zamorno ali je svakako zabavno! Wouldn't have it any other way...
Reply
Мама Марија
8/12/2017 10:09:39
Твоји редови позивају на чаролију 😊😊
Reply
Deki
8/12/2017 11:41:20
Nova Godina je super :) uvek sam je voleo vise od rodjendana jer nikad za NG ne dobijes pidzamu ili papuce :) uvek su to bile neke strava igracke.... a i kolaci su bolji (citaj ima vise ruma :))
Reply
J.
8/12/2017 13:47:44
Lep video i muzika koju si odabrala uz to. Meni su novogodisnji/bozicni praznici takodje najposebniji, a i zivim u zemlji u kojoj se kultura bozicnih sajmova neguje na poseban nacin tako da to dodaje jos jednu extra kap magije na sve :)
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|