Nije sve u Pick salami i vajkremu Produženi praznični vikend provedosmo mi porodično u Segedinu, gradiću na svega 20min udaljenosti od granice sa Srbijom. Pravac sever. Nas četiri drugarice iz gimnazije imamo svoju Viber grupu jer smo se rastrčale na 4 strane sveta. Puštam ja u subotu uveče par fotografija i pozdrave iz Segedina a na to će jedna od njih: ''O pa vi samo švrljate! Kako ste Segedin izabrali? Meni je to mesto ostalo u sećanju samo iz najtamnijih dana početkom devedesetih, tokom sankcija, i organizovanih tura do Segedina po krem sir, Mars čokolade, paste za zube i dobar toalet papir :)'' A druga drugarica će na to:''Krem sir ahahahahahahahaha.'' A potom ću ja:''Ja Segedin znam i iz malo slavnijih dana tj. doba secesije i divnih građevina ;) a ne samo po Pick salamama. (...) Na pola sata od Subotice. A ispostavilo se da je raj za decu sa dinosaurusima, sjajnim zoo vrtom u šumi i aqua parkom. Eto, tako sam to organizovala, bez vajkrema ;)'' Na to će prva:''Hahaha, dobra si! Ti otišla tamo po duhovnu hranu a ja po vajkrem ;)'' Segedin je prijatno iznenađenje. Osunčane fasade secesioništičkih građevina u žućkastim tonovima sa predivnim dekorativnim elementima na krovnim završecima i floralnim elementima duž prozora i balkona, ulivaju neverovatan mir i divljenje. Austro-ugarski uticaji na svakom koraku i to ne samo u urbanističkom planu grada i izgledu već i u brojnim drvoredima. Sećam se priče kada je Marija Terezija uređivala Szabadku ili vam Suboticu te je između ostalih rešenja uvela i dupli drvored kao osobenost severnjačkih gradića njegog carstva. Te veličanstvene krošnje krase i Szeged i to ne samo obale Tis(z)e već i glavne bulevare. Još nam je ova jesen magična sa neverovatnim sunčanim danima i žutim lišćem koji poput tepiha prekriva trotoare. Mora Ferenc muzej trenutno ima gostujuću izložbu dinosaurusa iz Amerike. Eksponati su rađeni po filmu Park iz doba Jure i ovo su do sada definitivno najupečatljiviji dinosaurusi koje smo videli: mrdaju se, trepću, prate te pogledom, keze zubima, urliču i ciču. Mata se jadan prestravio od T-rexa koji dahće za vratom, ali je zato Ian bio van sebe od uzbuđenja. I najbitnija stvar za decu: dobar deo eksponata može da se jaše, gura, pipka, dirka. Čitava jedna prostorija je u znaku taktilnog iskustva - otkopavaju se kosti dinosaurusa, gledaju jaja, jašu ti veliki reptili ;) A i za Matu mali raj - radionice sa pečatima, bojicama, crtanjem i slaganjem slagalica. Mata, naš mali mozak, je lepo sedeo i sve to mozgao skoro sat vremena. Dok je Ian zvrk i večito nestrpljiv, Mata zna da sedne, razmisli o ''problemu'' ispred njega i sastavi sve delove. Mata sada slaže slagalice od 60+ delova sam! Toliko o maminom malom žutom, inteligentnom piletu :) Obiđosmo dobar deo evropskih zooloških vrtova, ali i ovaj nam je poseban. Ne zbog crvene pande (to smo videli u Varšavi), niti zbog pingvina (više različitih vrsta u Kopenhagenu) već zbog okruženja. Zoo vrt je smešten u šumi i ne postoji nijedan deo tog prostranstva koji ne nadvisuju grane hrasta, topola i drugih vrsta drveća. Iako relativno ''mlad'', osnovan 1989. godine, vrt poseduje sjajne vrste životinjskog sveta od kojih znam bar tri sad da nabrojim da nisam videla ranije: ogromnog južno-američkog mravojeda, slepo kuče i nešto što izgleda kao ukršteni dabar sa mrmotom i telom 'mare'. I deci je bilo toliko lepo da smo pola dana proveli tamo i opet nismo sve uspeli da obiđemo. Majmunčići su bili posebna zabava jer je tata u džepu imao kesicu kikirikija te ih je Ian navadio da silaze sa grana i proturaju male kandžice i usput radosno ciču. Na koga li su samo ta deca kad toliko vole životinje, pitam li se ;) I svakako je tu i Aquapolis, u koji smo otišli poslednji dan, i pored zilion Srba sreli i Dekijevu drugaricu iz škole sa tonom svoje, bratovljeve, sestrine i ko zna čije sve dece. Popunismo mi bazen sa decom :) U aqua parku zanimacije od 9 do 99, što bi rekli. Te bazen od 30C, te od 32C, te od 38C pa još možeš da isplivaš i napolje kroz prolaz. Gomila tobogana i lekovitih, čitaj: braon-zelenih bazena sa babama i dedama koji se čvare i ne mrdaju po 3 sata te se smežuraju do granice neprepoznatljivosti, kojekakve bućkalice i slapovi, za koje Deki kaže da može da ih ''pravi'' i sam ukoliko se previše opusti (ha ha ha to je samo Dekijev humor). Tako da nije sve u Pick salami i vajkremu :) Današnji Segedin nudi mnogo više od šoping ture. I uređen je, tih i čist. Veoma čist gradić. Forinte su i dalje aktuelne sa puno nula (0) na novčanicama, Mađari malo više ljubazni i malo više raspoloženi za turiste. Bacih oko na Herendi porculanske figurice blizu katedrale a Deki na Muzej Pick salame i paprike, tako da ćemo se vratiti mi na proleće sa prvim cvatom magnolija :)
4 Comments
Kristina Burton
14/11/2018 01:00:31
Super zvuci i izgleda gradic o kome zapravo jako malo znam.Moram da obnovim i istoriju umetnosti.:)
Reply
Katarina
14/11/2018 12:08:14
Sa blagim osmehom citam tvoje putopise. Ulepsas mi Dan svojim nenametljivim stilom I preciznim okom. Pozelela Sam da vidim Segedin, iako do sad nikad nisam ni razmisljala o njemu. Hvala ti na tome.
Reply
Dejan
14/11/2018 12:23:18
Super smo se proveli, stvarno preporuka ako ne znate gde cete za vikend sa decom. Iako je sve retro, super je odrzavano i nema nigde ni mrvice prljavstine. Super je tiho i bas za odmor. Imali smo srecu i sa prevozom i sa granicom :)
Reply
J.
17/11/2018 10:59:22
Putopis majstorica :) Nasmejala sam se posteno, nabavka salame pored svih tvojih prelepih opisa zvuci tako trivijalno. Steta sto nista od toga ne videsmo devedesetih! Bice drugih prilika nadam se, pozdrav!
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|