Ianovo prvo pravo letovanje! Kada se rodio, 2014. godine, išli smo na 'englesko' more i letovanje u Eastbourne i Brighton. Ali to je Engleska, od pravog letovanja i vrelih dana nije bilo ni traga, ni glasa iako je bio avgust mesec. Nismo čak ni stopala smočili u Severno more, jer je brrrrr hladno. Jeste nam bilo lepo da k'o engleske bakice i dekice šetamo pored mora 20 milja, da uspavljujemo Iana uz šum talasa i vetra, da obiđemo čuveni crveno-beli svetionik Beachy Head gde sa litica nam dobro kolica nisu završila u moru jer je duvao tajfun, da hranimo jaganjce na farmi ''Seven sisters'', da otkrivamo šarolik i veseo Brighton, ali uželeli smo se pravog mora i sunca. Te je izbor pao na jedno od omiljenih ostrva kako u Srba, tako i u Engleza. Za nas je i istorijski veoma važan zbog prelaska srpske vojske preko Albanije i smeštanja na ostrvo Vido preko puta grada Krfa za vreme I svetskog rata a za Engleze iz potpuno drugih razloga – potpuni leisure. Kupili su dobar deo Krfa i engleski se u nekim mestima više čuje nego grčki. I mnoge taverne su zamenjene sportskim barovima u kojima se služi obavezan English breakfast. Ali grčko-engleski odnosi i aranžmani nisu deo moje priče... Mi smo na Krfu letovali u drugoj polovini juna i Ian se već prvog dana oduševio morem, vodom. Taj prvi dan nam je bio izuzetno naporan jer smo morali da ustanemo u 4 ujutru da stignemo na let. Ian je napravio nekoliko scena u avionu i to naročito pre poletanja. Pošto mu se mnogo spavalo, svoju frustraciju što smo u avionu a ne kod kuće, je ispoljio besomučnim vrištanjem, bacakanjem i plakanjem. Meni se činilo da se ta agonija nikada neće završiti. Ali poleteli smo! I dete je zaspalo. Pola sata mira. Ianovi tantrumi u tom uzrastu su bili jezivi. Kada mu nešto nije po volji ili mu nešto branimo, krene da me vuče za kosu, štipa, grize ili se samo baci na pod i udara sa sve četiri. Uf! Al' na stranu sad to, mi uživamo u našem malom raju! Evo kako sam ja to naše letovanje fino zabeležila. Hotel nam je u mestu Kanoni, pored aerodroma i na 15min od grada Krfa. Znate one čuvene razglednice sa Krfa sa belom crkvicom u moru? E baš smo tu bili smešteni! Nekadašnji 5-star Hilton hotel je iznutra u pomalo jadnom stanju čim se napusti velelepni i prostran ulazni hol sav u mermeru i svetlucavim šandolijerama od lažnog kristala. Sobe imaju dekor iz 70-tih godina, ali je naša baš ogromna i ima odličan balkon i još bolji pogled. Naravno, sea view. Doplatiću ga koliko god, samo da gledam u more i čemprese a ne u kontejnere i konobare koji na plastičnim stolicama sede na puš pauzi i ispijaju 17. kafu tog dana. Najveći adut hotela je bazen kao i lift kojim se spuštate na malu plažicu. Sjajna stvar kada ste sa malom decom. Nema stepenica, serpentina, već jedno dugmence za gore i dole. Ianu se najviše dopada bazen iako je i on sa morskom vodom. Verovatno zato što je trenutno topliji od mora. Već prvi dan je sa mnom probao grčki jogurt sa medom i orasima. Zna mali šta valja. A potom se navukao na sladoled. I ta ljubav prema sladoledu kod dece traje večno. Nisam do sada upoznala dete koje ne voli sladoled. Te dve stvari, plus kroasani s mlekom za doručak, obeležiće ovo Ianovo letovanje kada je hrana u pitanju. Drugi dan smo trknuli do grada Krfa. Lokalni autobus nam staje odmah ispred hotela i zaista se brzo stiže. Dok se tata šišao, Ian i ja smo cunjali starim gradom, zavlačili se u kaldrmom popločane uličice i tražili dobro mesto za giros. Imam osećaj da je dobar, stari giros sa ćoška u papirnom fišeku sa kropirićima i po ceni od 3 evra u izumiranju. Sada se sve pretvara u neke fancy-šmensi restorančiće gde moraš da sedneš i poručiš piće i platiš popriličnu cenu za taj isti giros. Kada sam sa sestrom i njenim društvom prvi put letovala u Grčkoj pre xy godina, živeli smo na tom girosu iz fišeka. I ništa nam nije falilo :) Elem, mi smo se posle s tatom lepo prošetali promenadom grada Krfa, opet jeli sladoled a Ian je besomučno jurio golubove. Mnogo nam se dopada Krf. Bila sam pre 10 godina i sad mi je još lepši. Hoćemo da ostanemo na ovom divnom, zelenom, sunčanom, plavom ostrvu. Sve miriše, lastavice nadleću pred sam zalazak sunca a uveče se čuju zrikavci. Gledamo avione stalno kako sleću i Ian već zna da pokaže ka nebu i izgovori ''huuuuu''. Šalimo se da ću ja otvoriti malu galeriju a da je Dekiju samo porteban dobar wi-fi da radi ''remotely''. Ah, možda jednog dana. 24. jun 2015, bliži se podne. Ian je zaspao u svom ''little prince'' krevecu a ja na terasi čekam da mi Deki donese ice-coffee. Sunčano je i toplo; nad morem se izdiže izmaglica u pravcu Albanije. Upravo smo kod bazena upoznali finu tetu iz Slovenije, koja se oduševljavala Ianom a on joj se samo smeškao i slao poljupce. Ian je danas sat vremena duže spavao – ustao je u 6! Inače se po pravilu probudi u 5. I onda kreće valjanje po krevetu, sikenje, gledanje crtaća dok konačno svi ne ustanemo u 6:30. Dan nam veoma rano počne i do uveče smo svi već premoreni. Nije lako letovati sa 15 mesečnim Ianom. Imali smo ovde već nekoliko ''situacija'' i scena. Izvodi sa hranom i iako smo sada prihvatili da se za doručak isključivo jedu mini kroasani i pije mleko, ručak je i dalje noćna mora. Do pre dva dana smo još imali nezamenjive pouches Ella's Kitchen, ali kako je ta hrana nestala Ian odbija Nestle teglice sa ćuretinom i piletinom. Jede isključivo voćne kašice. Zbog tih njegovih ''ručkova'' nam je napravio već nekoliko groznih scena na plaži i u kafiću, da smo jednoglasno rešili da se javna mesta u vreme ručka zaobilaze u širokom luku. Uspeli smo da odemo i na celodnevni izlet u popularnu Dasiju. I divno se proveli! Iznajmili smo ležaljke tik uz more a more je tog dana bilo kristalno čisto sa velikim ribama. Prohladno, ali lepo. Ian se nije bunio za kupanje i svidelo mu se da ga tata kao ''bacaka'' u vodu. Ian je otkrio i prskalicu za travnjak te je to bila glavna zabava. Još kad je spazio rupicu na crevu, mislim da je bio u stanju da tu ostane satima. Zatvori, otvori, prskaj! Jeeeeeeeee Još jedan dokaz da deci ne treba mnogo za dobar provod. Otkrili smo nekoliko divnih mesta, koja nisu toliko popularna. Nedaleko od našeg hotela a u južnom predgrađu grada Krfa nalazi se arheološko nalazište. Iskopine drevnog grada Korkyre, koju su osnovali Korinćani, sada nazvano Paleopolis. Tu su i ostaci nekadašnje bazilike. A na brdu pored, Mon Repos, otkrili smo divnu šumicu i nekadašnju palatu u kojoj se rodio Philip, Duke of Edinburgh (1921) a koja je sada pretvorena u muzej. Ceo Mon Repos je kao velika botanička bašta sa prelepim drvećem, palmama, primorskim rastinjem, čempresima i nekim čudovišnim cvetovima. Žuto-narandžasti leptiri samo preleću s cveta na cvet i deluje kao da smo u začaranom vrtu. Sve očekujem da ugledam nekog zeku ili patuljke. Na posedu se nalaze ostaci dorskog hrama, crkva, amfiteatar itd. Kasnije smo se sa Ianom spustili u podnožje brda, na plažu Mon Repos sa dečijim igralištem. Prošetali smo se i do dela grada koji se zove Garitsa, sa velikom vetrenjačom na molu okrenuta ka Old Fortress. Tu je božanstveno i stecište lokalaca, koji dolaze da se kupaju i sunčaju nakon radnog vremena. Na Krfu smo zaista uživali iako nam je tempo sa Ianom bio ubitačan. Imali smo skoro idealan spoj plaža – bazen – blizina grada. Mi ne volimo resorts i izolovane hotele, te je nama ovakav aranžman savršeno odgovarao. U povratku za Britaniju smo nenadano produžili naš odmor za jedan dan. 20 minuta nakon poletanja sa Krfa prinudno smo sleteli u južnu Italiju i grad Brindisi zbog čudnog smrada u kabini aviona. Sletanje je izgledalo kao iz filmova. Avion na sred piste, čuju se sirene vatrogasnih vozila koja polako opkružuju ''misteriozni'' aircraft. Pun avion Engleza, čini mi se da smo mi bili jedini lažnjaci sa Ianom polu-Englezom. I svi ćute. Nigde mesta panici, nigde se ne čuje zapomaganje. E to su vam Englezi! Svaka im čast na smirenosti. Samo sam se u deliću sekunde prisetila mog povratka iz Herceg Novog, Banbusom pre 20 godina, kada se autobus prevalio prednjim točkom u provaliju iznad Budve a vozač viknuo ''Svi na levu stranu!'', zbog ravnoteže. A žene krenule da vrište i jedna najglasnija se oglasi ''Ajmo ljudi svi peške do Budve! Smestiću vas sve kod rođaka!''. E a to su smireni Srbi-Crnogorci u vanrednim situacijama:) I da se vratim na Ianovo prvo pravo letovanje – dečko završi u predivnoj Italiji uz najbolji gelato na svetu a mama uz najbolji capucciono! Imaće šta da priča kad poraste ;) A nas dvoje? Imaćemo i mi šta da pričamo – napravili čudo br. 2!
4 Comments
Deki
6/6/2017 13:44:36
Ah Krf.. ili u prevodu "Tamo gde je Ian otkrio sladoled"... Bilo nam je stvarno divno pa stoga iskrena preporuka za porodicno letovanje. Jedino ne ocekujte neki 5* smestaj. Nije se puno ulagalo poslednjih godina/decenija ali to cak daje i neki poseban smek :) kao stara SFRJ letovanja :)
Reply
Kristina Burton
6/6/2017 14:35:13
Krf i u meni budi divna osecanja i uspomene.Barbati su mi omiljena plaza,volim da plutam satima i plivam od jedne do druge obale.
Reply
J.
6/6/2017 17:04:44
Krf nažalost još nisam videla ali sam ga nakon mnogih slika, prepricavanja i tvog posta stavila na "to do" listu :)
Reply
Mama Marija
10/6/2017 19:24:10
Oooh Majo.. Malo je falilo da prosle godine zavrsimo na Krfu u bas tom hotelu. Sreca pa nismo, jer se nas dve ne bismo upoznale :) Ali si me kupila tekstom skroz, umal' ne zaplakah kod cuda br.2 :))
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|