Bliži se polako sezona letovanja i svi se već uveliko raspituju - kuda na more? Reših da nekoliko postova posvetim sjajnim destinacijama za odmor. Ali prvo jedno letovanje bez dece. Posle je sve drugačije ;) Svakome je prva asocijacija na Maltu – Malteški vitezovi, malteški krst i nekome, kao meni na primer, malteška pudla. Nismo sreli nijednu maltešku pudlu i Akijevog rođaka, ali su zato krstovi i obeležja malteških vitezova skoro na svakom ćošku. Zbog blizine Sicilije sa severne i Afrike sa južne strane, Maltu karakteriše neverovatan miks obe kulture. To je vidljivo u jeziku, arhitekturi, hrani, ali i fizičkom izgledu Maltežana. Tu su više povukli na Italijane južnjake sa zift crnim kosama i obrvama i tamnoputim tenom. Vole i da se prepiru kao Italijani i u nekoliko slučajeva smo prisustvovali žustrim svađama. Najvatrenija prepirka je bila jedno jutro u kafiću na plaži Mellieha, gde smo obitavali i igrali karte. Dve radnice su se toliko posvađale da su bukvalno leteli tanjiri ili šoljice. Po zvuku bih svakako rekla da je neko keramičko posuđe bilo u pitanju. Ali se italijanski uplivi možda najbolje vide u katolicizmu, crkvama i katedralama u svakom mestu kao i u malim keramičkim predstavama Hrista, Bogorodice, Madone s bebom Isusom i drugih svetitelja na skoro svim ulaznim vratima. To su uglavnom šaroliki reljefi ne veći od 20-30 cm u prečniku, koji služe kao zaštitnici tog doma i te familije. Drugi keramički ukras u dovratku je novijeg datuma. Pojedinačni nazivi kuća tj. pallazina ispisani su u kurzivu i često uokvireni nekim floralnim viticama. U manjim mestima i u skrivenim uličicama od krem tesanog kamena, kao što je npr. Mosta, kriju se i drugi zanimljivi detalji: keramičke skulpturice u prozorima, sa ponekim raspećem, golubovima i veštačkim cvećem; raznorazni kaktusi u saksijama poređani tik uz zid kuće kao i veće skulpture svetaca na raskršću puteva. Vreme kao da je stalo i kao da su svi zaspali. Meni se dopada ta uspavana, letnja atmosfera. Vraća me kroz vreme. I ako zastanem, oslušnem, mogu da vidim žućkastu prašinu kako se podiže pod kopitima konja malteških vitezova. Ostrvo je golo. Vegetacije skoro uopšte nema i jedino šta prirodno uspeva su ogromni kaktusi. Prelepi, veliki, pljosnati, pustinjski kaktusi sa velikim bodljama i žutim cvetovima. Prepuni plodova. Mi smo se sve vreme šalili kako bismo napravili biznis od tih kaktusa sa proizvodnjom posebno osvežavajućeg pića, koje smo nazvali kaktusonada. Zaista bi trebalo praviti sokove i prodavati plodove tih kaktusa. Hrana je mediteranska. Svaki restoran nudi svežu ribu, plodove mora i ostale morske đakonije. Malteški specijalitet je doduše zečetina na više načina, ali se ja nisam usudila da probam malog zeku. Pizze i paste su preuzeli opet od Italijana, dok su slatki specijaliteti – testo punjeno smokvama, marcipanom, urmama i slično više nekako u istočnjačkoj i arapskoj tradiciji. Spremaju i raznorazne vrste peciva, hlepčića i pogača. Imaju i svoju maltešku kobasicu, koja nije ništa posebno Valetta – grad vitezova Sv. Jovana ili na engleskom Knights of St. John. Prestonica Malte je postao tek u 16. veku a do tada je to mesto pripadalo Mdini. I da nije bilo malteških vitezova, ne bi bilo ni Valete. Gradom dominira veličanstvena katedrala St. John, za koju je Caravaggio uradio dva platna. Za oslikavanje svoda katedrale u tehnici uljane tempere a ne freske, zaslužan je Italijan Matteo Pretti. Podario je katedrali 6 godina rada i truda da prikaže alegorije reda St. John kao i najznačajnije Grand Masters. Ceo pod je u mermernim pločama, zapravo nadgrobnim ''spomenicima'' svih vitezova koji su tu pohranjeni. Na skoro svakoj se nalazi predstava lobanje a na mnogima i celog kostura tj. alegorije smrti. Tu su i debeljuškasti anđeli, porodični grbovi i latinski natpisi. Zidovi bočnih kapela i naosa su u zlatnim štukaturama, bogato dekorisani. Nije se štedelo na zlatu. Barokna katedrala sva sija i ima ogroman oltar sa grupnom skulpturom Sv. Jovana Krstitelja i Hrista. Arhitektura Valete je tipična primorska od beličastog, krem kamena sa šarenim žaluzinama i izbačenim erkerima. Položaj Starog grada je savršen: između Velike luke (Grand harbour) i novijeg dela sa skupim hotelima i apartmanima u Slimi i St. Julianu. Grad je prilično brdovit tako da se sa vrha uskih uličica često vidi parče plavog mora u daljini. Nezaobilani su prelepi vrtovi pod nazivom Lower Barrakka gardens. Ostrvo Malta je veoma vetrovito, kao i većina drugih ostrva, te smo mi jednog posebno vetrovitog dana rešili da obiđemo utrvđeni grad Mdinu i susedni Rabat. Oba gradića se nalaze nedaleko od Moste, u centralnom delu Malte, i prava je avantura stići do njih. Uzeli smo dnevne karte za lokalne autobuse koji saobraćaju po celom ostrvu i koji podsećaju na kubanske pilićare. Odlično i jeftino prevozno sredstvo, ali veoma nepouzdano. Odvezli smo se pravo do Moste i tu najpre obišli simbol gradića Rotundu, koja ima 3. po veličini kupolu u Evropi i videli repliku bombe iz II sv. rata (koja je tu zalutala i nije eksplodirala). Onda se ispostavilo da imamo skoro sat vremena do autobusa za Rabat. Da ubijemo vreme, skrenuli smo u male uske uličice i otkrili preslatko mestašce sa likovima Bogorodice, Hrista i Svete porodice u dovracima ulaznih vrata. Sa rascvetalim drvećem hibiskusa i brojnim saksijama kaktusa. Vreme tu kao da je stalo. Samo stare bakice čiste prašinu ispred svojih ulaza a poneka i iščupa retko zalutali korov u pločniku. Žute senke se igraju po zidovima, debele mace izležavaju na pragovima a sveci se presijavaju u belom mermeru na raskrsnicama uskih puteva. Lokalci odlaze u pekare po sveže ispečen hleb ili se pak zavlače u pomalo mračne kafanice. Ali meštani deluju ljubazno i osmehnu se kada me ugledaju neumornu sa fotoaparatom. Nakon lepe šetnje nastavismo naš put do Rabata. Staro mestašce poznato po rimskim katakombama iz 3. veka p.n.e. Kao i po pećini Sv. Pavla. Katakombe su dobrim delom korišćene kao skloništa u II sv. ratu. Maltežani su plaćali visoku cenu da im se pijucima iskopa zasebna soba, koju su oni posle ne samo krečili u živopisne boje već su je i popločavali keramičkim pločicama. A dovitiji su čak stavljali i vrata radi veće privatnosti. Deluje bizarno da za vreme rata razmišljaš o dekoru i šari pločica. Sačuvano je preko 50 tih soba. Katakombe su bile mesto sahranjivanja i u nekim udubljenjima se još naziru ostaci kostiju. To je čitav splet podzemnih prolaza i grobnih komora. Nadala sam se da ima sačuvanih i nekih ranohrišćanskih fresaka, ali ih na žalost nema. Jedini ostaci su kod 3 oltara ispred pećine Sv. Pavla. On je tu živeo nakon brodoloma. Tu pećinu je obišao svojevremeno i papa Jovan II Pavle i čini mi se da je on postao veća atrakcija nego sam svetac. U Rabatu se na glavnom trgu nalazi katedrala a njena neposredna okolina je dekorisana brojnim šarenim, drvenim, crkvenim postamentima, koji nose predstave Hrista, glave Jovana Krstitelja, božijeg srca i slično. Tu su i neke čudnovate šandolijere/lampe i ceo prizor mami osmeh. Kao jedna velika pozorišna scenografija, koja je mobilna i menja se u zavisnosti od ''komada'' tj. praznika i procesije. Na tom trgiću smo kupili i neko tradicionalno malteško pecivo – 3 vrste: sa marcipanom, smokvama i urmama. Deki kaže da je tvrdo i navlaka za turiste ;) Još malo šetnje po karnevalskoj atmosferi Rabata sa crvenim girlandama a onda pravac Mdina. Mdina – Silent City – zašto silent? Još uvek ne znamo. Nekadašnja prestonica Malte sve do osnivanja Valete od strane vitezova St. Johna. Divan, magičan gradić opasan zidinama koje potiču još iz arapskog doba. Postoje dve ulazne kapije u grad: Glavna i tzv. Grčka kapija (ime dobila po maloj grčkoj zajednici koja se tu nastanila). Mi smo ušli kroz Glavnu kapiju, obišli celu Mdinu i izašli kroz Grčku kapiju. Seli smo na kafu, kolač i pivo na terasu neke palate, sa koje pogled puca preko vinograda i malih useva sve do Moste, St. Paul Bay-a i mora. Mnogo nam se dopalo i u kafeu i u gradu. Vodič kaže da po brojnim vilama – pallazinima i dalje žive ugledne i bogate porodice. Mdina vraća kroz vreme i mora se doživeti. Mi smo na Malti bili smešteni u hotelu Paradise Bay, nadomak ferry terminala koji putnike prebacuje na ostrvo Gozo. Hotel ne bih preporučila jer iako ima 4 zvezdice, veoma je ishaban sa zastarelim nameštajem, starim kutija-televizorima, crvenim tepisima po hodnicima i sa iscepanim kožnim sofama. Jedina dobra stvar u hotelu su odlični bazeni sa sjajnim pogledom i teniski tereni. Uz sam hotel ne postoji plaža, ali se na 15-20 minuta hoda nalazi jedna kao izmišljena. Uvučena u krečnjačke stene i litice, sa tirkiznom bojom mora i pogledom na naš hotel i ostrva Gozo i Comino u daljini. Talasi se tu razbijaju svom silinom i teško je uopšte ući u more i otplivati. Svaki raj ima svoju cenu. Dok smo gledali svu tu prirodnu lepotu otkrili smo i lokalno pivo Cisk (proizvodi se od 1928.) i navukli se na isto. Malta je divno ostrvo samo joj nedostaju plaže. Mi smo se najviše kupali na Mellieha plaži, jer jedina ima normalan prilaz moru i koliko-toliko je peščana. Jedan dan smo otišli i do čuvene Blue Lagoon na ostrvu Comino. Do tamo nas je vozio neki ludi Škot u perjanoj jakni. Nikad neću zaboraviti tu vožnju čamcem. Mi i stariji par Šveđana sa dve devojčice. Pramac brodića nije uopšte dodirivao površinu mora a pri svakom skoku i zapljuskivanju talasa čuo se vrisak svih ženskih osoba 'on board'. Plava laguna je kao sa razglednice – tirkizna, prelepa, čista. Sve do nekih 10 časova dok ne krenu da pristižu horde turista. Ni manjeg ostrva, ni više turista na uskoj plaži koja zapravo ni ne postoji već sa šiljatih stena pravo u more. A u moru mali, slatki, providni, braonkasto-ljubičasti stanari veselo dočekuju te iste turiste. Drugarice meduzice. Nisu ni baš bezopasne, opekle me par puta. Deki se nakon otkrića istih čvrsto držao kopna. Previše kamenjara i litica a skoro nigde peščanih uvala na ostrvu. Ali bar ne oskudevaju u jednoj stvari: suncu! Ono sija 9 meseci godišnje na Malti. Lepa je Malta i mi je se ozareni uvek setimo jer se 9 meseci nakon tog letovanja rodio naš mali Maltežanin – Ian.
2 Comments
Kristina
24/5/2017 23:25:19
Prelepi putopis i podsetnik zemlje mora,sunca i susreta! Rado cu je pozdraviti od svih koji je volite next week.:) xx
Reply
Mama Marija
25/5/2017 09:01:22
Maltaaaa... Jednom...
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|