Kada smo ove godine otišli na sajam turizma, moj suprug i ja smo pokupili raznorazne brošure a jedna se ticala i ostrva Krit. I na toj brošuri je ostrvo okarakterisano kao ostrvo kontrasta. Objašnjenje je da svaka od 4 regije na Kritu ima osobenosti specifične za tu oblast i da se one ogledaju kako u kulturi, običajima i tradiciji, tako i u izgledu pejzaža, endemskim vrstama i lokalnim proizvodima. Ja ne bih baš Krit nazvala ostrvom kontrasta već pre planetom za sebe koja može da zadovolji i najprobirljivije turiste. Krit vam nudi sve: fenomenalne plaže, neke od najznačajnih arheoloških nalazišta (Knosos, Festos), venecijanske luke i bogato dekorisane kapije kuća nekadašnjih velikih trgovaca i pomoraca sa neizostavnim primesama otomanske drvene arhitekture i visokim minaretima i kupolama džamija u tri glavna grada istoimenih regija (Hania, Retimno, Heraklion), visoke planine koje presecaju središte ostrva i reke koje su izdubile te iste planine i stvorile kanjone neverovatne lepote (kanjon Samaria jedan od najlepših) da bi im i Tolkin pozavideo na maštovitosti, preukusne masline koje čine 50% ukupne proizvodnje celokupne Grčke (30 miliona stabala), kri-kri divokoze, sunce koje sija 330 dana u godini i topla mora, grčku varijantu mafije u vidu baba koje se oblače u crno i puškama brane ulaz u planinska sela (ispostaviće se da su babe uzgajale konoplju i da grčka policija nije smela da interveniše), kao i priče o krvnoj osveti koja je poslednji put zabeležena u Chora Sfahion 1994, priče o velikoj borbenosti Krićana i čestim ustancima protiv okupatora, o vladavini matrijarhata i svadbama na koje se poziva celo selo. Ali Krit u ''izobilju'' nudi i sledeće: vetar i talase! Ako ne volite da se ljuljuškate uz zvuk vetra i preskačete, uskačete i surfujete na talasima - slobodno zaobiđite ovo grčko ostrvo. Nama nimalo nije smetalo :) Evo najpre našeg doživljaja Krita iz fisheye perspektive. Krit sam prokrstarila uzduž i popreko pre tačno 11 godina. Nas tri istoričarke umetnosti smo bile u potrazi za arheološkim nalazima, hipi južnjačkim plažama, noćnim provodom u Haniji. Agia Triada u mestu Amudara, u apartmanu Đana, free as a bird. He, beše nekad! Sada su prioriteti potpuno drugačiji: a) dobar smeštaj i hrana b) blizina plaže c) kvalitet plaže (pod tim podrazumevam pesak a ne kamen, šljunak, stene na koje deca noge lome) i toplo more d) blizina nekog malo većeg mesta sa makar trunkom istorije, da moja malenkost ne izludi e) dostupnost hladnog piva i maslina da tata ne poludi. Uspeli smo da zadovoljimo sve kriterijume, 5 od 5, mada je mama htela i malo više... Da krenem od smeštaja Hotel Atrium u mestu Retimno je odličan izbor za parove sa sitnom decom. Renoviran prošle godine, nosi naziv ambiance hotel, što zaista i jeste. Uređen sa ukusom, bez kičastih detalja i napadnih sofa u drečavim bojama. Takođe i dekor iz '70-tih izostaje, na moju veliku radost. Postoje rampe za kolica do lifta, bazena, restorana i to je ogromna prednost. Ishrana je na bazi švedskog stola i za doručak i za večeru i zaista je izbor odličan. Sveže voće, nekoliko kuvanih jela, grčki specijaliteti, riba i najvažnije maslinke, tzatziki i grčka salata u izobilju za svaki obrok ;) Mata se navukao na sitno, slatko grčko grožđe i tamanio je po pun tanjir svakog dana a Ian na palačinke za doručak. Moram odmah da spomenem da je Mata ovako plav i u švedskom duhu od prvog dana bio senzacija u Grčkoj. Svo osoblje mu je tepalo nešto na grčkom što je zvučalo kao ''yasu, yasu'' i mazilo ga po kosici a Nemci iz hotela mu se uredno obraćali sa 'morgen' ;) Za Iana su već mislili da je turskog porekla kao i otac mu uostalom ;) Za Iana je najveći plus hotela - bazen! Svako jutro na doručku krene da kuka kako idemo na bazen i da ste njega pitali, na plažu se ne bismo spustili. Jeste, simpatičan je bazen sa malim ograđenim delom za decu i đakuzijem, ali pored mora mene ne može nešto naročito da impresionira. Sve u svemu - 4+ za smeštaj. Nedostaje jedino neka animacija, kids club ili mini igraonica u sklopu hotela, ali preživeli smo i bez toga. Gde ćete bolje zabave od roditelja i iscrpljivanja istih :) Nepresušan izvor zabave! Plaža u Retimnu Peščana plaža, 13km dugačka. More toplo i plitko, idealno za decu. I crvena zastavica svih 10 dana našeg boravka. Grci svako jutro menjaju tj. u našem slučaju ne menjaju, zastavice na plaži u zavisnosti od jačine vetra i visine talasa. Jasno vam je da je na severu ostrva ta zastavica najčešće crvena. Nama to nije smetalo. A ni deci! Od prvog dana su uletali u vodu i napravili čitavu igru od tih talasa. Brojimo do 3 i onda svi ''go, go, go'' u talase. Cika, vriska, bežanje od talasa. Osmesi, radost, svi slani i mokri. Nama više od toga nije potrebno. Tata nam posebno voli talase i gori je od sve dece ;) Satima bi mogao da se baca u iste. Mami ne smetaju, ali mama voli dugo i daleko da pliva, pa će mama jednog dana odvesti porodicu na jug, na Libijsko more i u pravu oazu mira i opuštanja. Stara gradska jezgra Retimna i Hanije Retimno se nalazi na severu Krita na tačno pola puta između glavnog grada Herakliona i nekadašnje prestonice Hanije. Ima oko nekih 40 hiljada stanovnika i savršen položaj. Stari grad je opasan Venecijanskom tvrđavom i ušuškan u spletu bezbrojnih uskih uličica na čijim krajevima zasijaju minareti i kupole iz doba turske vladavine. Mi smo bili smešteni na svega 1km od Starog Grada, ali ga nismo prvih par dana ni obišli jer decu takve atrakcije apsolutno ne zanima. Sve dok nismo ugledali vozić koji pravi jednu kratku turu po i oko grada. To je bio pun pogodak, posebno kada je čika uključio lažan pisak prave lokomotive. Ćihu, ćihu! Još smo u nekoliko navrata uspeli da ih odvučemo do grada, uz obećanje Ianu da će dobiti neku novu igračku i uz povremena puštanja Mate da trčkara jer je u ovom uzrastu nezaustavljiv. Sva 4 pokušaja da ručamo k'o ljudi u restoranu su se neslavno završila: kada smo seli na pizzu, Mata i Ian su toliko skakali po nekoj nazovi sofi da smo morali da ih razdvojimo i hranimo u smenama; kada smo seli na suvlaki da Ian ruča meso na štapiću dok Mata spava u kolicima, svi ražnjići, štapići i kišobrančići nisu odobrovoljili Iana da krene da jede sve dok konobarica nije donela mali plastičan mač da nabada (od tada nismo napuštali hotel bez mača); pauza za brzi pomfrit se završila Ianovim istiskivanjem kečapa koji je završio na mojoj haljini, ruci, pločniku a i verovatno ljudima pored nas koji su naprasno platili račun i nestali; a moja želja za dobrim girosom od 2.5 evra je naglo opala kada i nakon 20min sok, pivo i giros nisu stigli na naš sto a mi morali Matu da jurimo po pola grada, jer on juri debele mačke i vrišti ako pokušamo da ga ubacimo u kolica. Moj savet: strogo zabranjen odlazak sa decom u restorane dok ne napune 5 godina. Hania Hania svakoga očara na prvi pogled. Ne na pogled sa autobuske stanice i dolaska kroz tonu turista, kineskih radnji, kožnih sandala i torbi, kao i fudbalskih dresova do Starog Grada, već pri pogledu na šarene kućice iz stare venecijanske luke koja podseća po boji mora i talasićima na Veneciju. Tu je opet vidljiv sudar istoka i zapada, Mletaka i Otomana. Minojci su skriveni u temeljima grada i na momente se naleti na otkrivena nalazišta i taj kamen žute boje tako vešto korišćen i inkorporiran u zidine kasnijeg datuma. Meni je Hanija ostala u prelepom sećanju i čim smo stigli u luku ispričala sam Dekiju kako sam pre 11 godina tu negde okrila preslatku juvelirnicu i da su tamo pravili divan nakit i imali posebnu tehniku rada sa cvetićima. Tu sam se zaljubila u gusto pletenu cvetnu ogrlicu, ali je bila preskupa i ostade u radnji i na fotografiji. Pita Deki sećam li se gde je? Rekoh - aj na ovu stranu. I prođosmo mi pored Nautičkog muzeja, skrenusmo u usku kaldrmom popločanu ulicu, pa uzbrdo i gle, evo radnje. Tamo je i dalje, i neki cvetići se i dalje presijavaju u izlogu. Uđosmo nekako svo četvoro a Ian krene da pipa drgoceni nakit i da otvara fiočice i već sam videla skandal na pomolu, ali se šarmantan stariji gospodin pojavi iza pulta i upita da pomogne. Nađosmo minđuše u istoj tehnici. I dok se sada ti cvetići presijavaju na mojim ušima, starom juveliru sam obećala da ću poslati fotografiju ogrlice a on će je za mene ponovo izraditi. Kao u bajci, zar ne?! Ostade da napravim osvrt na još dva naša izleta. Jedan na krajnjem zapadu ostrva a drugi na jugu. Avantura zvana Balos i Gramvousa prvo! Kod nas u hotelu su postojale oglasne table za sve goste i na svim jezicima. Poljska agencija je izlet na Balos i Gramvousu reklamirala pod nazivom ''Kretenski Karibi'' (na poljskom Krit je Kreta i otud kretenski) ;)))) Ali za mog Dekija će taj naziv u potpunosti opisati izlet do tirkizno plavog mora i laguna. Odmah da kažem - opet sačekajte da deca imaju bar po 5 godina za ovakvu avanturu. Nema potrebe da idem u detalje osim da me je vodičica ubedila kako je to fenomenalno za decu i da nije uopšte naporno. Sledi itinerar: polazak autobusom u 7:00 ujutru, sat i po vožnje do luke Kisamos, sat i po čekanje u luci do polaska broda bez ikakvih facilities osim jednog kafea, ukrcavanje u brod koji prima na hiljade turista, plovidba od sat i po do Balosa, iskrcavanje po najgorem kamenjaru na poluostrvo gde mi bi žao roditelja koji su poneli ladno kolica i bebe od 3-6 meseci, ostanak na Balosu 2.5 sata i prženje na suncu bez suncobrana (lažem, ima ih možda 15), povratak na brod, iskrcavanje po još gorem kamenjaru na ostrvo Gramvousa nakon 20min plovidbe, boravak od nekih sat i po, pa sat i po plovidba do luke i dva sata povratak autobusom jer je na putu bila kolona zbog proslave lokalnog sveca gde su Grci praktično blokirali magistralu svojim veseljem, vašarom, jagnjićima i paljenjem sveća. U povratku Mata dobi najgori napad histerije koji je trajao 20min a onda se jadničak komirao i nije probudio do jutra. Sav taj raj košta, uglavnom živaca i Deki me je samo lepo zamolio da više ne organizujem izlete tipa ''Iskrcavanje u Normandiju''. Ja sam samo trepnula plavim okicama dva puta, rekla ''da dragi'' i odvela ih sve na jug posle dva dana :) Libijsko more, jug, Plakias Ovde me je moj muž ponovo zavoleo i zaboravio na maltret do kretenskih Kariba.
Jug, Libija tamo negde u daljini, mesto Plakias na svega 36km od Retimna, more mirno, za par stepeni hladnije, ali prelepo za plivanje. Turista nigde, gužve nigde. Oaza mira i plavetnila. Ideja je bila da iz Plakiasa uhvatimo čamac do sledeće uvale Preveli gde se reka opasana palmama uliva u more. Taj prizor nismo ugledali jer smo omašili brodić ali nam je bilo divno. Nisam uspela da nagovorim muža da se vratimo sledeći dan i uhvatimo ranije brodić i vidimo te palme. I ovo mu je bilo dovoljno :) Kaže on meni ''vratićemo se ponovo na Krit kad ne budemo imali decu.'' ''Kako to misliš kad ne budemo imali decu? Pa njih imamo za ceo život!'' ja ću pametno. ''Ma ne, ne, mislio sam da dođemo bez njih kad oni odu od nas.'' ispravlja se on. Pa dobro, znači kao baba i deda, mislim se ja... Ma jok, eto nas opet za koju godinu pa će mama da ih vodi sve u Samarija kanjon da prepešačimo svi zajedno 13km i uskočimo u Libijsko more u Agia Roumeli :) A Santorini da ne spominjem.... he he he
9 Comments
Deki
6/9/2017 14:41:34
Prezivesmo mi nekako :) kao sto sam vec rekao Maji, za par meseci cemo se secati samo lepih stvari (more, talasi, sunce, Alfa...:) :) )
Reply
Deki
6/9/2017 15:23:26
a da... i ubedjeni smo da smo po prvi put imali pijanog pilota u avionu :) kako znamo?
Reply
Kristina
6/9/2017 18:20:49
Maki ti si moja omiljena spisateljica,do suza me je nasmejala saga sa Kretenskih Kariba! ;) I glava me je skoro skroz prosla.Divne su vam slike,a to ostaje za citav zivot. Zivela Grcka! Xx
Reply
Maja
7/9/2017 08:54:43
Kiki moja samo kad te je glava prosla :))Kazem ti ja da procitas post i sve je odmah lakse :) Drago mi da ti se svidjaju Karibi :))
Maja
7/9/2017 08:52:59
Ha ha ha jos je i stjuardesa na pocetku nazvala kapetana Stevan Ignjatovic ... tj, izvinite Ignjat Stevanovic... bice da je tog dana cela posada boinga 737 cugala
Reply
Mama Marija
7/9/2017 12:00:01
Iz hladnog Salzburga, bacila si me na Krit. Uzivala u Majinom putopisu i Dekijevim komentarima ;)
Reply
Maja
7/9/2017 12:32:10
Hvala Marija! Uzivajte u zemlji Mocarta, srecno preseljenje i pocetak novog zivota u Kufstajnu! Poseticemo vas u bajkovitoj Austriji. Ih, pa ti ces sad imati vise avantura od nas :)))
Reply
J.
11/9/2017 08:20:32
Super post, moraću jednom da se vratim na to ostrvo!
Reply
vesna
12/9/2017 23:12:45
Divan ti je ovaj post, Joma. Iako sam prethodno sve cula i pogledala sve slike, opet sam uzivala.
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|