''MAAAAAAmAAA!!!'' Odzvanja mi u glavi duo Ian-Mata iz restorana 'Mozart'. Ceo restoran se okreće i gleda u mene sa onim polu-zblanutim, polu-saosećajnim izrazom lica. ''MaaaaaaaaaaaaMAAAAAAA!!!'' kroz smeh vrište obojica i sa svakim novim izgovorom 'mama' povećavaju oktavu. Ja kupim stvari sa stola što brže mogu i trpam u rančeve sledeći sadržaj: DK vodič kroz Dansku, Lumix fotoaparat kojem je riknuo display od prošlogodišnjeg letovanja i Ianovog prskanja sa plastičnim majmunom za vodu, tog istog majmuna (i ne pitajte me zašto ga uredno vučemo sa sobom), Matine mini knjige sa 'prozorčićima', portiklicu, plastične kašičice, flašice... i odbrojavam u sebi duge minute dok ne izletimo odavde na kišu koja ne prestaje. Za to vreme je moj suprug na piš pauzi i sluti kroz dvoje zatvorenih vrata da se u sali restorana nešto neobično dešava i da sporadično dopire neka buka, koja definitivno nije Volfgang, poznatiji kao Mozart. Zašto moja deca pevaju (da ne kažem urlaju), zna samo Ian koji je započeo celu igru a Mata mu se bratski pridružio. I taman kad htedoh reći kako smo uboli fin restorančić i kako su deca bila isto tako fina, pa smo imali fin ručak i još bolje pivo, deca rešila da sve preokrenu. Nisam se ovog puta iznervirala, bilo i meni smešno. Shvatih, niko ne može da te izblamira koliko tvoja rođena deca! Onda im se bolje pridruži i nabaci osmeh samouverene majke koja zna šta čini i ima sve pod kontrolom. Otkud mi u tom restoranu? Pa takoreći greškom. U istoj ulici sam tražila najčuvenije mesto za smor-hleb ili vam smørrebrød na danskom, po preporuci našeg DK vodiča. E pa to mesto je bilo zatvoreno te mi uđosmo u pomenuti 'Mozart' samo par brojeva niže.Ti tzv 'otvoreni' sendviči su zaista specijalitet. Kriške jakog ražanog hleba namažu puterom (a Danci zaista imaju odličan puter, probajte Lurpak) a potom ih filuju različitim sastojcima: file ribe sa renom, mirođijom i limunom, potom hladni odresci svinjske pečenice sa kiselim krastavčićima itd. Mi smo probali nekoliko i svi su savršeni. Još kada se sve to zalije Tuborg Classic pivom, ugođaj je potpun. Pivara Carlsberg zaista pravi najbolji lager na svetu. Pazite, govorim o lageru, ne o ales, ciders, stouts, tamnim pivima, pšeničnim i slično. Za te vrste imam druge favorite, ali u svetu lagera Tuborg i Carlsberg rule! Još ovde imaju tonu nekih podvrsta koje se ne prodaju u drugim zemljama npr. čuveni Elephant ili Classic od Tuborga. I nije stvar u nalivanju iz litarskih krigli već u dobrom ukusu hladnog piva. A moj Deki ga voli više nego lebac da jede :) Bi to jedna simpatična epizodica iz upoznavanja sa danskom kulinarskom kulturom. A prethodni dan (kada je isto tako pljuštala kiša), vodili smo decu u zoo-vrt koji je smešten u Frederiksbergu i zapravo izlazi iz granica Kopenhagena. Tu su prelepi parkovi, vrtovi, jezerce, bivši dvorac sada pretvoren u vojnu akademiju. Odličan deo za šetnju, mada po kiši i blatu jedino nam je šetnja kuce Lole pala na pamet pre nego što zbrišemo u otkrivanje Arktičkog kruga zoo-vrta. U tom parku postoji jedno čuveno drvo, do kojeg mi na žalost nismo uspeli da stignemo sa decom po ovakvom vremenu, ali sam ga ja obišla pre desetak godina. To bi u prevodu bilo drvo ostavljenih duda ili na danskom Suttetræ. Fenomenalna stvar za decu ovisna o dudama-cuclama. Kada deca malo porastu a ne žele da ostave svoju omiljenu dudu, Danci su smislili lep način da se oproste od dude koju će okačiti na to drvo gde i sva druga deca. A ako ni tada nisu sigurna da žele da je ostave u društvu drugih cuca, mogu da joj napišu pismo i okače ga zajedno s njom. I najvažnije, uvek mogu da dođu u park i obiđu je. Zar to nije bajkovito?! Moraću da organizujem neku takvu akciju kod nas na Kališu. Da se vratim ja mojoj maloj, slatkoj, pokisloj porodici u otkrivanju Kopenhagena i šire. Uleteli u zoo-vrt nakon što se Ian lepo izđipao sa Lolom, jurio divlje patke po blatu a Mata odspavao turu pod ciradom. I pravac u taj čuveni Arktički krug da vidimo bele medvede, pingvine, foke. A fina dama na ulazu nam saopšti da smo izabrali odličan dan jer su tog jutra po prvi put spojili ženku i mužjaka belog medvede. Ma šta pričate?! Trk tamo. Lele kakve divote! Nama ništa drugo nije trebalo. Ostali smo sigurno sat vremena posmatrajući tu neverovatnu igru i jurnjavu belih medveda. Ian se zalepio za stakleni tunel i sa oduševljenjem sve posmatrao. Stigle i tv ekipe, usnimile Iana i za malo da nam i izjavu uzmu. Sve drugo je palo u zapećak nakon ovog arktičkog spektakla. Još su majmuni izmamljivali osmehe deci, pokisli Humboltovi pingvini probudili Ianovu znatiželju a tasmanijski đavo moju, dok se Mata zadovoljio i slatkim zekama spuštenih ušiju. Ian je u tropikarijumu počeo uveliko da krizira i da već smišlja kako da ukrade voće tropskim pticama te shvatismo da je vreme za rotaciju – Mata u šetnju, Ian u kolica. Konačno malo da i mi predahnemo.
2 Comments
Deki
27/4/2017 21:40:05
mmmm... smor-hleb i hladni Tuborg.... uzivancija na +2C :)
Reply
mama Marija :)
12/5/2017 12:09:25
sjajni ste, kratko i jasno!
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|