Putovanje s decom nosi sa sobom određene prednosti. Na primer: moja deca se bude između 6 i 7 ujutru, dovoljno da se natenane pripremimo u naredna 2 do 3 sata i izađemo iz kuće između 9-10 časova. To znači: a) nema gužve na ulicama, niti na glavnim turističkim atrakcijama b) nema gužve ni u prevozu ako se odlučimo da koristimo isti c) imamo prednost da glavne dečije zanimacije tipa zoo-vrta, dečijeg muzeja i slično razgledamo na miru i bez većeg guranja u prve redove Zaključak: manje nerviranja i stresa ako se dan od samog jutra lepo isplanira. E sad, koliko god planirao, sa decom uvek nešto krene naopako ili nepredvidivo. Još jedna od čari roditeljstva :) Prvi dan u Kopenhagenu nisam iz principa htela da planiram, već da samo proteglimo noge i razgledamo po centru, pa kud nas put nanese. Da Deki i deca osete malo 'vibe' grada bez utvrđenog itinerara. I krenusmo mi lepo pre 10 u šetnju. Sreća pa smo smešteni na 10 min od glavnog trga Radhus placa. Vreme solidno, ne baš toplo ali koliko toliko sunčano i bez kiše. ''Vetar duva, vetar svira...'' što bi nam Ian izrecitovao. Hm, Mati sam ponela samo neku prolećnu kapicu a Ian ima George (iz Pepa prase crtaća) kačket. Nakon samo par sati šetnje i razledanja završićemo u mojoj omiljenoj H&M radnji da pazarim Mati topliju kapu i još po koju trenerkicu, pa bodić, pa one basic stvari 3 po ceni 2... uf, zavisna sam postala od H&M-a još pre jedno 12 godina i to upravo u ovom istom gradu. Nismo daleko tog jutra odmakli u glavnoj pešačkoj zoni Stroget a Ianu je već bivalo smrtno dosadno. Ugledasmo neku njihovu dečiju radnju 'BR' i trk unutra na igranjac. Spas u zadnji čas. Mata fino zaspao u kolicima a Ian vitla po radnji i ne zna šta će pre. Na kraju je dohvatio neke pterodaktile i leteo s njima jedno sat vremena. Kasnije smo samo izvršili zamenu – Mata u ruke a Ian u kolica na spavanjac. I to smo praktikovali do kraja. Dobro je pa Ian još uvek može nekako da se spakuje u ta kolica jer mu je popodnevni san još uvek neophodan. Ako ga preskoči, do uveče je kao lud i ne znamo gde bismo i šta bismo s njim. Ovako, 'stočiću postavi se' i hop u kolica na dremku. Tek tada smo mogli malo na miru da razgledamo i da objašnjavam Dekiju bitne građevine, pokazujem najstariju poslastičarnicu i slično. Meni srce ispunjeno. Volim ovaj grad i sever. Volim danski dizajn, svedenost, funkcionalnost, ravne površine bez suvišnog detalja, volim tu neku vrstu severnjačke trezvenosti i tihe elegancije. Ništa nije napadno, ništa nije 'straight into your eyes'. I to se ogleda i u njihovom načinu života. Dovoljno je pogledati njihove prozore sa obaveznim svećnjakom i najčešće jednostavnim, belim svećama, sa orhidejama i po nekom skulpturicom, keramikom ili školjkom. Umerenost. Mislim da je to dobar opis. Danci imaju posebnu reč koja je neprevodiva hygge. Hygge je sve ovo što sam navela iznad, ali i mnogo više. Evo kako ga Englezi objašnjavaju: The Danish word 'hygge' (pronounced 'hooga') translates roughly to 'cosiness'. It may be hard to say, but that hasn't stopped people finding out that hygge might be a recipe for a happier life. In essence, hygge means creating a warm atmosphere and enjoying the good things in life with good people. The warm glow of candlelight is hygge. Friends and family – that’s hygge too. There's nothing more hygge than sitting round a table, discussing the big and small things in life. Perhaps hygge explains why the Danes are the happiest people in the world? I dok ja pokušavam da Dekiju prenesem bar deo mojih utisaka i oduševljenja Danskom, shvatam da je krajnje vreme da unesem i malo prave čarolije jer on besomučno juri za decom i gleda kako da se sklonimo s vetra koji glavu nosi. Tu se nađosmo ispred čuvenog šoping centra Magasin, koji je smešten u velelepnoj građevini nekadašnjeg hotela, te se ja prisetih nečega. Uh, samo da još pronađem taj sobičak. Završili opet na dečijem odeljenju a ja krenuh u poteru za blagom. Raspitujem se kod osoblja, kao sećaju se ali nisu sigurni. Naravno ne postoji nikakva tabla niti direkcije. Krenem liftom do information centra i tu naletih na neku koja raznosi kozmetiku u kolicima i priupitah a ona mi reče da odem na treći sprat. Možda se tu još uvek nalazi. Pokupih porodicu sa 4. sprata, siđosmo na 3. i špartaj i gledaj i zagledaj. Upitah nekog dečka kod rafova sa divnim Bodum kuhinjskim dizajnom a on reče pogledaj iza Kitchen Aid. Odvukli Iana nekako uz plač do tamo jer je on naravno hteo da se vozi pokretnim stepenicama i gle čuda na panelu iza Kitchen Aid miksera portret Hans Kristian Andersena. A odatle uzak hodnik koji vodi to tajnih vrata i tajne sobe. U toj malešnoj sobi, mladi Hans je proveo svega jednu godinu od 1827 – 1828, ali je taj period u njegovom životu ostavio veliki trag i inspirisao ga da stvara neke od najlepših bajki sveta. Imao je tada svega 22 godine i boravio već 8 godina u Kopenhagenu u koji je stigao kao siromašan obućarev sin. I znate šta, niko, ama niko od turista ne zna za ovu sobu. Ona ne postoji u vodičima, nema putokaza, nema nikakvih indikacija da ćete u bučnom okruženju šoping centra naleteti na ovakvu magiju. Eto, sad sam vam otkrila tajnu te se nadam da će je makar neko od vas posetiti dok je ne ispune rafovima nekog novog brenda Home dizajna.
Magija je upalila, mom Dekiju je ovo bio najdivniji momenat sa putovanja tj. Copenhagen highlight. The Snow Queen by Hans Christian Andersen SECOND STORY. A Little Boy and a Little Girl In a large town, where there are so many houses, and so many people, that there is no roof left for everybody to have a little garden; and where, on this account, most persons are obliged to content themselves with flowers in pots; there lived two little children, who had a garden somewhat larger than a flower-pot. They were not brother and sister; but they cared for each other as much as if they were. (...) His name was Kai, hers was Gerda.
3 Comments
Deki
22/4/2017 21:40:22
Divno opisano! Kao da sam bio tamo :)
Reply
Kiki
24/4/2017 09:11:09
Sjajan uvod u slatki zivot Danske i sire.:)
Reply
mama Marija :)
12/5/2017 12:14:33
Zaljubljena u hygge!
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|