Vikendi su svima uvek sadržajni i svi pokušavaju da izvuku maksimum od ta dva slobodna dana. Ali naši vikendi su zaista posebna priča i nikad nisu sasvim obični čak i kada se trudimo da to budu. Evo kako to izgleda kod nas. Naš vikend počinje još u petak popodne kada nam uvek dođe moj sestrić Kosta pa svi čoporativno idemo po Iana u vrtić i smišljamo van-vrtićke i van-školske aktivnosti. Ovog petka je pao dogovor da se nađemo sa Kostom a potom negde sačekamo njegovu sestru Kristinu, koja je na engleskom do 17:45 i potom ubijemo vreme sa četvoro dece do 19:15 kada je moja malenkost saznala preko Beograda za decu da se u izvesnom kafe-klubu Polet besplatno emituju crtaći Tom & Džeri. Našli se mi sa Kostom oko 17č kod Bajloni pijace i smislih ja da odemo s decom do nekog mini parkića Kopitareva gradina da se tu izigraju, jer je jedino igralište u blizini Kristininog engleskog. Dokotrljali se tamo na trotinetu, kolicima i stigli do nečega što se teško može nazvati igralištem sa dve ljuljaške, jednom klackalicom i dva konjića na 5 metara kvadratnih od kojih 2 kvadrata je ograđeno žicom kao prostor za kuce. Čini mi se da ni čivavi taj prostor ne bi bio dovoljan da protegli noge a kamoli da obavi nuždu. Ali dobro, to je cena koju stanari užeg centra grada moraju da plaćaju ako žele svoju decu i kuce da izvedu na ne baš svež vazduh okolnih ulica. Kosta, Ian i Mata se raspomamili. Kosta kao najveći i najstariji magarac na ljuljašci, Mata koji uporno hoće u prostor za kuce i da dohvati razvodnu kutiju za ulično osvetljenje dok se Ian najbolje snašao i ugledao neke dinosauruse, transformerse i patrolne šape na klupi. Ja naletoh na neku drugaricu još sa baleta, koja je u društvu ostalih roditelja i očigledno stanara okolnih zgrada diskutovala stanje Telekoma i SBB-a. Nehajno je rekla ''Ćao'', snimila situaciju i zaključila (u sebi) da imam troje dece tj. tri sina pošto nije našla za shodno da me bilo šta priupita već nastavila raspravu. Da imam, a idem i po četvrto dece za koji minut. Četvrto dete pokupljeno, ajmo svi pravac Trg Nikole Pašića gde sam smislila da je idealno da se liže sladoled pored fontane. Deca se obradovala, stigli mi tamo, izabrali sladolede, Deki i ja kupili sebi 5 min mira, al' onda Ian provali da ima tu i voda za piće kojom je baš super da se napune usta i onda iz istih prskaju prolaznici a Mata je silno želeo da podrži brata u svim njegovim nestašlucima. Deki već prevrće očima i kaže ''Super ti je ideja bila sa fontanom, mama!''. Gledam kako da se izvučem iz ove situacije i da deca nekako suva stignu do te projekcije crtaća i tu uleti moj pametni sestrić i reče ''Tetka, ajdemo na kinder jaja!''. Ian sav u čudu ''Kinder jaja?!''. Ha, igralište pored Skupštine s nekim praistorijskim vrteškama u vidu kinder jaja. Jao Kosta, ljubi te Tetka. Pun pogodak! I verovatno se pitate da li smo stigli na te crtaće. Jesmo, nekako. Ian je bio van sebe od sreće a Mata totalno van sebe. Nije sedeo mirno ni dva minuta i za tih sat vremena uspeo da sruši kesicu s kokicama ispod stola i ukaki se najstrašnije te sam ja u unisex wc-u morala prvo da zamolim mlađanu devojku da prestane da slika selfi sa lavaboom napravljenim od metalnog lavora na crvene tufne i pusti nas da nekako presvučemo dete stojeći. To je bio petak, ukratko. U subotu je naš Mata punio 18 meseci i ceo dan je zamišljen opušteno, u prirodi. Reših da odemo u Donji Kalemegdan i uživamo u bojama dolazeće jeseni i plodovima kestena. Poneli i rekvizite, užine i ajmo malo u šetnju. Odmah smo naleteli na rotvajlera Broza iz milošte zvanog Borko, te se deca raspomamiše da ga hrane kojekakvim grančicama. Pozdravili se s njim, nastavili ka kapiji Karla V, kad Ian uzviknu i pokaza rukom ''Mato, provali ono drvo!''. Dejan i ja se povaljasmo od smeha. Otkud njemu izraz ''provali'' ha, ha, ha. Provalio Mata drvo platana a onda se uputismo ka planetarijumu. Tu smo se stacionirali i krenuli da skupljamo kestenje. Eh, miline. Dan danas to volim da radim, da otvaram kesten iz tek naprsle ljušture. Ian je trčao okolo i samo nam donosio plodove iz kojih se ''rađaju mali kesteni''. Društvo su nam pravili kujica Milica i bigl Paja. Ian je bacao Paji lopticu i izvlačio mu istu iz usta dok se njegov vlasnik silno iščuđavao kako mu pas to dozvoljava jer inače reži na svakoga i ne da svoje igračke. Poseban je taj odnos između dece i pasa. Psi osete kad ih deca vole i mislim da ih nikada ne bi namerno povredili. Pauzica za voćnu užinu je napravljena kod Svete Petke, gde ja bejah krštena davnih dana. Divno je tamo kada nema gužve a u subotu ne beše nikoga osim dvojice harmonikaša. I mirno je tekao subotnji dan, sav osunčan i zlaćan. Oko podneva se Mati već uveliko prispavalo a i baka Goca nam je dolazila u posetu. Ajmo kući na popodnevni počinak dece, pizzu za ručak a ja ću još i bundevaru napraviti u čast Matinog malog rođiša. Mata zaknjavao, Ian se izvalio na naš krevet i gleda crtaće, ja premazujem kore, baka Goca čita novine, Deki se tu negde mota s Akijem, idila. Oko 4 sata shvatamo da je Ian rešio da preskoči spavanje i da pod hitno moramo napolje jer kreće na krizira i kontrira svima redom. Ajmo sad svi na Dunav, krećemo da se pakujemo, Ian počinje da drami, kreće u histeričan plač, ja podižem glas, baka Goca k'o zapeta puška već spremna kod ulaznih vrata, Deki donosi trotinet sa terase a ja već ludim jer mislim da Ian nije u stanju ni da vozi, ni da hoda do reke. Baka bi radije da ostane na fotelji na terasi jer ''vidi se i odavde (Dunav)'' - ona k'o Koštunica. Kroz Ianov plač se nekako svi spustimo dole a baka će ispred zgrade ''Idem ja ipak.'' Dobro bako. Ian se pozdravlja s njom i kaže ''Bako, baci 5!''. Baka gleda zbunjeno a ja ću onda ''Pa mama, baci detetu 5 za pozdrav.'' Aha, kliknulo joj, sagnula se, raširila šaku, naciljala i promašila Ianovih ''5'' već ga opalila po glavi i izgrebala noktom po licu. I što bi Deki rekao, taman kad pomisliš ''What could possibly go wrong.'' Ian se do Dunava drao kao 3 magarca. Meni odjednom sve smešno i ne mogu da verujem da je moja majka uspela da ga opali po licu. Na Dunavu Ian ugleda bajs sa rikšom i kao iz topa ''Ajde mama da nas voziš!'' Nakon ''opuštenog'' dana može mama i da vas vuče na bajsu. Juhu, Ian sav presrećan. Meni lepo da vozim pored reke i odosmo mi do Beograda na vodi da vidimo kako lepo tone u tu istu vodu tj. Savu. U povratku Ian zaspao snom anđela u rikši, pa kolicima bi prevezen do stana i samo istovaren do kreveta. Subota se, pa kao završila... Za nedelju smo se oštrili već danima. Plan sledeći: odlazak do Kulturnog Centra Beograd oko 10č, obilazak izložbe fotografije Davida Linča u sva tri galerijska prostora, potom na Baby Artish koncert u Artgetu a onda čašćavanje Happy Meal-om u Meku. Sredila mama decu, Ian u košuljici sa Pajom, Mata u košuljici sa Snoopy-jem, svi k'o bombone, al' cvrc. U nedelju se održavala Parada ponosa čija se tačna lokacija i šetnja držala u strogoj tajnosti, zbog nereda, te su iz predostrožnosti zatvorili ceo centar grada i postavili kordone policije na svakom ćošku. Naše kulturno uzdizanje se završilo u kinder jajima (opet) i na Tašu a kontra-mitingašima kod crkve Sv. Marka smo samo mahnuli. Mislim da sam ih prebrojala oko 30. Dan ne bi bio kompletan da nas u povratku nije zadesila jedna od većih oluja poslednjih par nedelja, gde je vetar lomio grane i podizao jezivu prašinu. Iako smo se sklonili sa decom ispod neke nastrešnice, Ian se strašno uplašio i počeo da plače. Ceo prizor je delovao apokaliptično. Kad se bura stišala, uputismo se do naše zgrade, kad ispred na pločniku moja crvena plastična tacna na kojoj sam ostavila Ianove školjke sa Krita da se suše na terasi. Ubiće me sin kad sazna. Prošla oluja, zasijalo neviđeno sunce nad Dorćolom, sve se umirilo. Deca gladna, ajmo viršle na brzaka a Ian će meni ''Mama ja ću brokoVi.'' Nisam bila sigurna da sam dobro čula ''Šta ćeš ti sine?''. ''Pa brokoVi mama što si kupila na pijaci.'' Skuvah ja brokoli i Ian ladno pojede. Kad nisam pala sa stolice. Tako izgleda naš sasvim običan vikend :))
6 Comments
18/9/2017 14:02:15
Urnebesno zabavni perpetuum mobile! Divni ste, sjajna je ta količina energije, pre svega tvoja i Dekijeva, jer dečaci su po defaultu energični i nezaustavljivi, ali vas dvoje to uspešno pratite, pa još i blog stižeš da pišeš! Sjajno a životno, bez dodatnih ukrašavanja, sjajno onako kako jeste! :)
Reply
Pedja
18/9/2017 14:08:44
Auuuuuuuu, ludilooo mašina!!! Samo mogu reći da je vikend bio pun pogotak. Šta sve može u par dana da se dogodi sa četvoro dece,...Majo, čekamo nastavak sa novim vikendom i akcijama Vesele četvorke.
Reply
Kristina Burton
18/9/2017 19:46:34
He,he bas je vama veselo vikendom.Petak me je raznezio, Subota nasmejala do suza a Nedelja podsetila zasto najvise volis Ponedeljak.:)
Reply
Maja
18/9/2017 22:02:05
Hvala na sjajnim komentarima!
Reply
Deki
19/9/2017 00:41:07
Moracemo za baka Gocu da snizimo kriterijume i sledeci put trazimo "baci 4"... i dalje je rizicno, ali ne kao i "5"... Eh da, divno je dok se jos moze napolje vikendima, bice nama divno kad se zakucamo po igraonicama... na srecu, imamo zatvoreni bazen u komsiluku sa sladoledom u sred zime :)
Reply
vesna
19/9/2017 21:10:29
Ja iznova placem od smeha na baka Gocinih 5! A u kosuljicama su preslatki, ljubi ih Teki
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|