Sivilo nad Srbijom - u svakom pogleduOvih dana sam u smor fazonu. I ''hate'' fazonu. Ovih dana bih da se odselim iz Srbije, ali ovog puta zauvek. Jer ovde je žešće sivilo i to u svakom pogledu. Prethodnih dana skoro svakodnevno nalećem na nevaspitane, bezobzirne i bezobrazne ljude. Ljude koji ne znaju da se osmehnu, koji ne umeju da kažu izvini, ljude koji su spremni da gaze preko svih i da se ne osvrnu. Unutrašnju i spoljnu politiku ove zemlje ću probati da ostavim po strani, ali ne mogu da ne pomenem da sam se dodatno smorila zbog ocene EU komisije i izveštaja koji nema ni dve lepe reči za Srbiju a naša Vlada se na to bestidno smeška i pravi grimase slične Draguljčetu iz crtaća. Pa da, Srbi su uvek najpametniji i nadmudrićemo mi Brisel. Juče šetamo Zvončicu pored Dunava, baš pred ono veliko nevreme. Gomilaju se sivi oblaci, ptice sve niže lete ka vodi, Dunav polako teče i to zatišje pred oluju ''remeti'' samo raznobojni tepih rascvetalih ruža duž keja. Nigde žive duše. Tu i tamo neki penzioner na klupi i neki pas, ali uglavnom pusto. Zvončica trčkara pored nas i utom nam s leđa na pešačkoj stazi prilaze momak i devojka na biciklima i ona naglo zakoči prednjom gumom tik uz Zvončicin bok. Nezgoda izbegnuta za 5cm. Obratim se paru i kažem zašto voze po pešačkoj stazi kad je na 10m prazna biciklistička staza i da su mogli psa da mi pregaze ni krivog ni dužnog. Na to se momak brecnu i reče kako njemu psi i deca stalno izleću na biciklističkoj stazi i da eto, i on njih stalno zaobilazi. Ali dečko, pa nije ti kuče izletelo na biciklističkoj stazi već na PEŠAČKOJ! On se utom izbeči na mene i drsko uzviknu:''Ma ja ću da vozim gde ja hoću!''. I taj stav, i ta bahatost nas je upravo dovela ovde gde smo sad - sa nesposobnim političarima, sa ljudima koji ne poštuju nikakve propise, sa bahatošću i primitivizmom. A mogli su samo (biciklisti) da kažu ''Izvinite'' i da produže dalje biciklističkom stazom. Zar je danas toliko teško reći ''Izvini''? Primer broj 2. Idemo porodično u sportski klub ''Dynamic'' već godinama i to 7 dana u nedelji. Dolazim na svoj čas pilatesa prošlog utorka, zatražim devojci na recepciji da mi da i mali peškir, kao i prethodih 3-4 puta, a ona onako nevoljno mi pruža i izgovara:''Samo da znate da je ovo poslednji put, peškići su samo za teretanu.'' Ja ne verujem svojim ušima:''A u čemu je problem?'' Tršava će:''Pa to su pravila, samo instruktori fitnesa to ne znaju i to je pre svega za muškarce jer se znoje pa da obrišu sprave...'' ''Moooolim???'', u šoku ću ja. ''Devojčice, to što izgovaraš se zove DISKRIMINACIJA!!!''... ''Da li ti misliš da se žene ne znoje i da se ja nežno uvijam oko pilates lopte, da ne koristim tegove, ekspandere i ostale rekvizite?''... ''Takva su pravila!!!'', odlučno će ona. Dovoljno je reći da nisu hteli da me odvedu do menadžerke kluba i da mi niko nije odgovorio na žalbu i da su nastavili uredno da daju peškire samo muškarcima.
Ne znam, možda su se i moji živci istanjili i možda sve to treba da prihvatim kao realnost u Srbiji, ali pobuna kulja u meni već danima. Kulja i pobuna a i bes što sam nemoćna da neke stvari promenim i što nakon 6 meseci apliciranja na poslove niko ne poziva ni na intervju a kamoli da ponudi posao. Ceo sistem je degradirajući i ukoliko ne pripadaš vladajućoj stranci, nemaš debelu vezu negde, šanse da regularnim putem dobiješ pristojan posao su skoro pa ravne ''nuli''. Oteram ja te sive oblake u glavi kada pogledam svoju decu i drekavce papagaje i moju devojčicu Zvončicu, ali jadna smo zemlja. I ovaj grad je postao ruglo, sav iskopan i nepristupačan i buka je na sve strane. Sad još provlače TV kablove po celom Starom Gradu i prave mini rovove svaki bogovetni dan pa onda to zakrpe nekom trakom asfalta te nijedna ulica ne izgleda normalno niti ravno. A da ne počinjem o bahatom parkiranju na sve strane ... Pešaci nemaju nikakve šanse! Biće valjda neka vedrija tema sledeći put.
4 Comments
Deki
30/5/2019 17:48:05
Da, "izvinite" je potpuno nestala iz rečnika. Što su ljudi stariji, sve je redje koriste, a kad prodje 13. rodjendan, potpuno i nestane. Ian i Mata je na sreću koriste i znaju da se izvine ako me slučajno zgaze, na primer.
Reply
Kristina Burton
30/5/2019 18:49:20
Bas tuzan text o sivilu, ne-kulturi i nezadovoljstvu. Ja bih samo dodala da su sva tri elementa nazalost prisutna svuda pa i UK. Ja se tesim,kao i vi, sa malim 'stvarima' koje zivot znace,izbegavam neprijatne i obasipam ljubaznoscu (narocito drzavne sluzbenike).
Reply
Nina
31/5/2019 12:38:13
Znam da ti neće biti lakše, ali ja već godinama idem sa sivim oblakom iznad glave, postao je deo mene, čini mi se. Primećujem sve što i ti, mogla bih još mnogo drastičnijih slučajeva da navedem... Ti si mi, nekako, primer optimizma i snage, pa me rastužuje kad shvatim da i tebe uspe da makar za tren poklopi ovo teško sivilo. Nije idealno rešenje, ali vremenom sam shvatila da jedino možemo da se okružimo ljudima koji nam prijaju i sa kojima želimo da provodimo vreme i razmenjujemo misli, to je mali krug, ali dragocen za dušu i mentalno zdravlje. Kao neko ostrvo. Ali uz svest o svetu oko nas, jer opuštanja nema, borba ne prestaje. <3
Reply
Mama Marija
1/6/2019 12:51:15
Ти си таква оаза енергије, осмеха, живота. Ако је тебе клепило, за остале нема наде... Толико мало треба нашој сујети и нашим болестима, да та Србија засветли. Да се крене пре свега од васпитања у кући и да се сви баве собом и својом децом. Онда и то ИЗВИНИ дође као логичан аутпут :)
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|