Svi SvetiVeć godinama uhvatim sebe da nešto beležim 1. novembra. Ne znam da li je koincidencija ili sam tog dana posebno nadahnuta, te da ne bih prekidala tradiciju, napisaću nekoliko rečenica. Fotografija ovog puta neće biti (osim uvodne), prepuštam vam da sami stvarate svoje slike u glavi.
I ovaj beogradski 1. novembar je drugačiji od svih prethodnih. Osvanuo osunčan, neverovatno topao, skoro pa prolećni, nikako jesenji. Da nema lišća koje žuti i šušti na vetru, lako bih današnji dan zamenila majskim. Ta toplota gotovo omamljujuća. Deki i ja otišli na zajednički ručak u Skadarliju u ''Tri šešira''. Sedimo na terasi kafane uz zvuk tamburica a ja bosonoga na početku novembra. Čudno nekako; nerealno. Setih se odmah odlaska na Bajsko groblje u Subotici na ledeni 1. novembar i moje bake koja je čekala da se vratimo sa fišekom sveže pečenog kestena. U Subotici se kesten ne kupuje na mali, srednji i veliki fišek, već na litre - to je mera! I kao deca smo se radovali tom zajedničkom obilasku naših dragih na grobljima; bar ja ceo taj čin smatram lepim, porodičnim običajem. Danas su se paganski običaji Noći veštica i verski na Dan mrtvih nekako sve izmešali. I čini mi se da većina ljudi ne zna zašto se obeležava 31. oktobar a zašto 1. novembar. U Poljskoj ljudi masovno izlaze na groblja već u noć 31. oktobra i čekaju tj. noće na grobovima svojih najmilijih uz pregršt upaljenih sveća. To je prizor za videti i doživeti. 1. novembar 2012. / Poznan Glowny / Na putu-pruzi za Wroclaw Dan mrtvih, Svi Sveti, All Saints Day. Na ulazu u Poznan nazire se groblje iz voza. Sve se šareni od žutih, crvenih hrizantema. Kolone ljudi posećuju grobove svojih najbližih. Na rampi ljudi stoje u gomilama i čekaju da prođe voz da bi ‘’prešli’’ na drugu stranu. Delovalo je kao da su u getu. Skroz filmski kadar – scene holokausta i odlazaka u logore. Sva ta lica uperena ka pruzi, rampi, rakršću. Upravo je krenuo ‘’Shadowplay’’ od Joy Division na mom iPod-u. Danas svi deluju kao shadow land. Čak je i neka kišica počela da pada. Prava atmosfera za današnji dan. Deki sedi preko puta mene i samo posmatra. Mislim da mu prija ovo petočasovno putovanje... Isti dan, malo kasnije u vozu (...) Grrr... dan je sve sivlji i sumorniji. Jutros je nebo bilo prelepo plavo. Hladan vetar je duvao, ali je bilo vedro. U Poljskoj brzo postane sivo. Poljaci imaju izraz za to sivilo – SZARE! I jeste tako – od rudarskog juga do brodogradnje na severu zemlje. Dok je u Engleskoj euforija nekako ipak drugačija od Poljske. Tamo je sve u znaku Halloween-a. 28. oktobar 2013. Northampton Juče se pomerio sat za jedan unazad i mrak već počinje da pada oko pola 5. Uh, uh, moraćemo da se naoružamo dobrim raspoloženjem da prebrodimo duge i mračne zimske dane. Ja sam skroz upala u festivity fazon. Po prvi put na pravi način obeležavamo Halloween! Juče je Deki majstorski izdubio bundevu i napravio joj oči, nos i usta. Sad imamo svoju scary lanternu. Nije toliko strašna koliko zapravo slatka tako narandžasta. Danas sam i polepila papirne dekoracije na kuhinjske prozore: male sovice, sveće, šišmiše i naravno, bundevice. A za par dana pravim i dve vrste muffina sa Halloween dekoracijama.
1 Comment
Kristina Burton
2/11/2018 02:36:08
Slazem se sa MML, 1.Nov je nekako specijalan - Svi Sveti u meni budi secanje na baka Emu. Nisam znala kako ga Poljaci obelezavaju,bas zanimljivo.
Reply
Leave a Reply. |
AuthorIstoričarka umetnosti koja voli pisanu reč, fotografiju, da putuje, da otkriva nove svetove i kulture, da boravi u društvu životinja i u prirodi, a ponajviše svoje dečake. Imam ih trojicu (za sada)... Categories
All
Archives
December 2020
|